Ministar spoljnih poslova Crne Gore Ervin Ibrahimović pred sobom ima ključnu i istorijsku priliku – da jasno i decidno zahtijeva od Hrvatske da priupita svog kolegu Gordana Grlića Radmana zbog čega Hrvatska sve vrijeme ćuti o zloglasnom logoru Lora dok „zabada“ prst u oko Crnoj Gori po pitanju evropskih integracija!

Podsjetimo, svakako će burno biti prilikom dolaska delegacije Grlić Radmana, neke organizacije su već najavile protest zbog Gordanovog paljenja svijeća na spomenik posvećen žrtvama Morinja a gdje niko nije ubijen, tako da se može očekivati da će narednih nekoliko dana biti jako burni. S tim u vezi, može se postaviti i pitanje odgovornosti crnogorskih diplomatskih predstavnika po pitanju zauzetog stava za sve što se dešavalo u prethodnom periodu a to je definitivno politika servilnosti prema zvaničnom Zagrebu gdje se očigledno pristalo na trule kompromise, da se o Jadranu neće ni razgovarati, da se ploča u Morinju neće dirati, a pao je i dogovor o Lori da ni ona neće biti tema razgovora, makar kako su mediji pisali u prethodnom periodu.

Stoga, Ibrahimović može sada iskoristiti istorijsku šansu za Crnu Goru da makar napravi iole privid da smo suverena i nezavisna država koja će brinuti o svojim ljudima i postaviće pitanje Gordanu Grliću Radmanu i to javno – kada će se Hrvatska izviniti Crnoj Gori za ono što je ta država (u tom trenutku u nastajanju) radila našim sugrađanima u mjestu, koje se u određenim krugovima može nazvati i mali Jasenovac samo zbog metoda torture koja je korišćena za likvidaciju zarobljenih pripadnika JNA.

Podsjetimo, u logoru Lora kod Splita ubijeno je 14 pripadnika bivše Jugoslovenske narodne armije iz tzv. nikšićko-šavničke grupe. Uz to, šestorica iz barske grupe sa istim statusom zarobljenika takođe su stradala, čineći ukupno 20 mučki ubijenih i mučenih zarobljenika.

Jedini živ preživjeli iz nikšićko-šavničke grupe je Veselin Bojović, svjedok zločina, koji je u Specijalnom državnom tužilaštvu Crne Gore dao iskaz.

Crna Gora je više puta, kroz institucije i nevladin sektor, dostavila dokumentaciju, pokrenuta su izviđaji (i u Hrvatskoj i u Crnoj Gori), ali nijedan slučaj nije kompletno rasvijetljen, niti su svi počinioci kažnjeni.

Sa druge strane postoji i ploča u Morinju – koja otvoreno etiketira srpski narod i relativizuje istinu – ne smije ostati izolovan slučaj. Ona ne smije postati sredstvo zamjene istorije, prećutkivanja ili poricanja onoga što se desilo u Lori. Ako se Morinj tretira kao „ploča”, dok se Lora negira ili smanjuje, – odgovor Crne Gore i njenog ministra mora biti – Ne, istina ne može biti selektivna.

Šta bi Ervin Ibrahimović trebao zahtijevati

Javno priznanje istine – da Hrvatska prizna da je logor Lora postojao, da u njemu ima dokaza ratnih zločina nad crnogorskim državljanima, te da su žrtve iz brojki koje smo naveli (14 iz nikšićko-šavničke grupe + barska grupa) istina potvrđena svjedočenjima i dokumentima.

Međudržavnu istragu – inicijativa između Crne Gore i Hrvatske, uključenje međunarodnih institucija ako je potrebno, da se istraži svaki pojedinac slučaj, da se utvrdi:

šta se desilo sa svima, da li su svi identifikovani i gdje su njihovi posmrtni ostaci,

ko su stradali, ko su počinioci,

da li su postupci vođeni, koje presude su donesene, gdje se zaustavilo pravosuđe.

Odgovornost i sudski proces – da se privedu pred lice pravde svi koji su odgovorni, uključujući one koji su naredili, organizovali, izvršili nasilje, mučenje, ubijanja.

Kompenzacija, sjećanje, poštovanje žrtava – žrtve i njihove porodice imaju pravo na adekvatno obeštećenje, kao i na javno sjećanje koje ne može biti stigmatizovano ili relativizovano. To uključuje da ploče poput one u Morinju budu zamijenjene ili jasnije označene, da se ne stvara prostor za revizionizam.

Komunikacija sa EU i međunarodnim partnerima – jer Crna Gora nastoji da bude država koja poštuje vladavinu prava, međunarodne standarde, suočavanje s prošlošću; partneri iz EU i međunarodne institucije moraju znati da se ovakvi slučajevi ne mogu zanemariti.

Ovaj trenutak je šansa za Ervina Ibrahimovića da pokaže da Crna Gora ne zaboravlja svoje žrtve, da ne prihvata politički diplomatski jezik poricanja i relativizacije. Ploča u Morinju ne smije ostati, kao što ni slučaj Lora ne smije ostati neistražen. Ako ministar vanjskih poslova ne reaguje sa principom, Crna Gora rizikuje da bude kolateralni učesnik u brisanju istine.

Tagovi