Specijalno tužilaštvo, i pored sijaset optužbi koje su iznesene na račun Branimira Gvozdenovića, funkcionera DPS-a, ne smije, makar u svojstvu građanina, da sasluša tog funkcionera vladajuće partije. Po zakonu, SDT može da otvori izviđaj, čak i na osnovu glasina, a kamoli kada lice, kao u ovom slučaju Duško Knežević, iznese konkretne činjenice.
I da za trenutak zanemarimo slučaj Slavoljuba Stijepovića, gdje takođe taj funkcioner DPS-a nije uhapšen niti mu određen pritvor, slučaj Branimira Gvozdenovića je jasan pokazatelj koliko je tužilaštvo “nezavisan” organ.
“Zar nije dokaz i 300.000 evra koje si lično uzeo iz Atlas banke na ime kredita i koje nikada nijesi vratio, baš kao ni 2,5 miliona na ime svog kuma”, optužio je Gvozdenovića nedavno Knežević.
To naravno nije bilo dovoljno da SDT sasluša Gvozdenovića. Nijesu ga pozvali, makar kao građanina, da bi ispitali sve te navode.
Gvozdenovića je Knežević teško optužio i za određene malverzacije oko nekih spornih privatizacija.
Sve što je Knežević naveo je dobar osnov za otvaranje istrage i provjere tih navoda. Međutim, SDT se očigledno plaši da je sve što Knežević iznosi istina i da bi i najudaljenija sumnja mogla da se opasno približi u osnovanu sumnju i protiv samog Đukanovića.
Da je ovo pravna država, a nije, Knežević bi odgovarao za iznošenje neistina, ako sve što tvrdi nije tačno, ili bi Gvozdenović morao da odgovara, ako je sve istina.
Ćutanje tužilaštva u ovom slučaju tjera nas na jedan jedini zaključak-ćute jer i oni znaju da je sve ovo tačno!
