Crna Gora se danas suočava sa ozbiljnom stambenom krizom, a hiljade građana živi bez sigurnosti i realne mogućnosti da riješi jedno od osnovnih egzistencijalnih pitanja – krov nad glavom.
Prema dostupnim podacima, više od 23.000 podstanara nema dugoročnu sigurnost stanovanja, dok je prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji tokom prošle godine iznosila oko 2.200 eura. Istovremeno, sve veći broj građana, uprkos želji da kupi nekretninu, nije kreditno sposoban.
„Posebno su pogođeni građani zaposleni u privatnom sektoru, koji često rade bez u potpunosti ostvarenih radnih prava, kao i samohrani roditelji koji nemaju stabilne uslove za zaduživanje“, navodi se u saopštenju.
Situaciju dodatno otežavaju strogi uslovi kreditiranja. Za stambeni kredit od 100.000 eura na period od 20 godina, mjesečna rata iznosi između 700 i 800 eura, dok banke zahtijevaju učešće od najmanje 20 odsto, koje hipoteka ne može pokriti. Uz to, opterećenost plate ne smije prelaziti polovinu primanja.
„To u praksi znači da građanin mora imati platu od najmanje 1.500 eura da bi uopšte mogao da razmišlja o stambenom kreditu, dok prosječna neto zarada iznosi oko 1.025 do 1.026 eura“, ističe se u tekstu.
Ukazuje se i na problem statističkog prikaza zarada.
„Ekstremno visoke zarade pojedinaca, koje dostižu i nekoliko stotina hiljada eura godišnje, ulaze u ukupni zbir i ‘vještački’ povećavaju prosječnu platu, iako većina građana nema ni približno takva primanja tokom cijelog radnog vijeka“, navodi se.
U međuvremenu, cijene zakupa stanova kontinuirano rastu, dodatno pogoršavajući položaj podstanara i produbljujući jaz između realnih prihoda i troškova života.
„Ovakvo stanje je neodrživo i zahtijeva hitnu reakciju države i lokalnih samouprava“, poručuju.
Pozivaju i vlasnike nekretnina na odgovornost.
„Pozivamo vlasnike stanova da pokažu društvenu odgovornost i u razumnim okvirima smanje cijene kirija, posebno imajući u vidu standard građana i ekonomske prilike u zemlji.“
Istovremeno, naglašava se potreba za sistemskim rješenjima.
„Neophodno je uvesti mjere koje će zaštititi podstanare od nekontrolisanog rasta kirija i nesigurnih uslova stanovanja.“
Kao ključne mjere predlažu se subvencije i veća uloga države u stanogradnji.
„Država i opštine moraju preuzeti aktivniju ulogu kroz konkretne i održive mjere. To podrazumijeva pokretanje programa subvencionisanja kirija za mlade, porodice i socijalno ugrožene kategorije, kao i intenziviranje izgradnje državnih i opštinskih stanova za dugoročni najam po pristupačnim cijenama“, navodi se.
Poseban akcenat stavljen je i na poresku politiku.
„Potrebno je uvesti porez na luksuzne nekretnine i dodatno oporezovati prazne stanove i objekte koji nijesu primarno mjesto stanovanja, kako bi se oni stavili u funkciju i povećala ukupna ponuda na tržištu, a samim tim smanjile cijene zakupa.“
Takođe, ističe se značaj povoljnijih modela finansiranja za kupovinu prve nekretnine.
„Važno je razvijati modele povoljnog finansiranja koji će građanima omogućiti lakšu kupovinu prve nekretnine.“
Na kraju, upućen je jasan zahtjev nadležnima.
„Država mora stati na kraj stambenoj nesigurnosti i obezbijediti građanima dostojanstvene uslove za život. Očekujemo da nadležne institucije bez odlaganja pokrenu konkretne mjere i pokažu odgovornost prema građanima. Stanovanje mora biti dostupno svima, a ne privilegija.“
Dodaje se da će se ovim pitanjem intenzivno baviti i u narednom periodu.
„Naš pokret baviće se ovim problemom kao jednim od najprioritetnijih pitanja u budućoj 45. Vladi“, zaključuje se u saopštenju.
