U Lipljanu, 31. maja i 1. juna, u porti Crkve Bogorodičinog Vavedenja iz ranog 14. vijeka, održan je drugi po redu „Ulpijana fest”, festival dokumentarno-etnološkog filma.
Za dva dana festival je posjetilo nekoliko stotina naših sunarodnika, što je pravi raritet ako se zna da, po posljednjem popisu, u Lipljanu živi svega 209 lica srpske nacionalnosti. Baš zbog tog podatka, valja podsjetiti da je do 1999. godine Lipljan važio za „čisto srpsku sredinu”. Tada je naselje imalo oko 5.000 žitelja, od čega je udeo Srba u populaciji prelazio 90 odsto. Danas Lipljan ima duplo više stanovnika, ali je broj Srba sveden na pomenutih 209 duša. Među njima ima nešto djece i mladeži, nešto više ljudi srednje dobi, mada je najviše starih lica u sedmoj, osmoj, pa i devetoj deceniji života.
Upravo zbog navedenog, pokrenuti festival ovog kalibra i organizovati ga u ovakvim okolnostima nije samo hrabrost, već i istinski podvig.
Žarko Joksimović, dugogodišnji novinar, a danas selektor festivala i najzaslužnija osoba za postojanje ove manifestacije, za „Politiku” govori o značaju koji „Ulpijana fest” ima za kulturni život Srba na Kosmetu.
„Ono što me pored ostalog čini srećnim jeste činjenica da je obje festivalske večeri lipljanska porta bila prepuna posjetilaca koji su uprkos prohladnom vremenu gledali program do kraja. Baviti se etnološkim temama pogotovo na Kosmetu je jako važno. Svjedoci smo da se mnoge sredine gase, da je na stotine sela etnički očišćeno. Međutim, ono što je svojevrstan fenomen jeste činjenica da i u sredinama gdje Srba nema, postoje i dalje očuvane svetinje u kojima se, makar i jednom godišnje, prognani žitelji okupljaju oko njih da obilježe seoske slave. Koliko god to nevjerovatno izgledalo, takvih primjera je mnogo. Od izuzetne važnosti je da se takvi događaji i motivi kamerom kroz umjetnički izraz sačuvaju za buduće generacije”, kaže Joksimović.
Što se samog programa „Ulpijana festa” tiče, u dva dana viđeno je desetak takmičarskih filmova i još nekoliko njih u revijalnom dijelu.
Prvu nagradu – „Grand Prix” – osvojio je film „Iskra” mladog autora Aleksandra Mladenovića. Drugu nagradu dobili su koautori Darko Dimitrijević i Milić Petrović za film „Igramo za njih”, dok je treća nagrada otišla u ruke Gorana Danilovića za njegovo uzbudljivo ostvarenje „Glas iz pepela”.
Cjelokupan utisak upotpunio je prateći program, koji je donio sadržaj na kojem bi pozavidjeli i festivali sa mnogo ozbiljnijim budžetom – od prezentacije lokalnih kulinarskih specijaliteta, takmičenja „za najbolju pogaču”, preko izložbe ikona i statua autora Božidara Popovića i Zorana Zanka Popovića, poetskog kazivanja Đura Petkovića i drugih pjesnika, do folklornih igara i spleta izvornih pjesama u interpretaciji Anđele Dogandžić iz Štrpca, po mnogima jedne od najtalentovanijih mladih pjevačica etno-muzike u cijeloj Srbiji.
Selektor „Ulpijana festa” Žarko Joksimović ističe da festival ne bi bio moguć bez pomoći Ministarstva za lokalnu samoupravu Vlade Republike Srbije. Po pitanju daljih planova kaže da je prioritet promovisati nagrađene filmove u svim srpskim sredinama na Kosmetu, ali i da već sada treba razmišljati o festivalu naredne godine, odnosno o njegovom opstanku i daljem rastu, bez obzira na sve propratne okolnosti.
„Organizacioni odbor „Ulpijana festa” odlučio je da se ove godine krene sa širenjem eha festivala, pa ćemo tokom ljetnjih mjeseci širom Kosova krenuti sa projekcijama nagrađenih filmova po selima i tamo gdje ne postoje sale za projekcije. Savremena tehnika pruža mogućnosti za projekcije i na seoskim utrinama. Namjera nam je da dopremo do što više gledalaca i ne sumnjam, poznajući teren i ljude, da ćemo u tome uspjeti”, istakao je Žarko Joksimović.
Inače, ovakva dešavanja na Kosmetu, umjesto još jednog hoda po crvenom tepihu, završavaju se u lokalnoj kafani. U slučaju Lipljana to je jedan jedini kafić u koji Srbi dolaze. Enterijer je takav, tek da ga ima. Pije se uglavnom loza, šljiva ili jabuka. U razgovoru, ljudi kao ljudi. Malo pričaju o politici, malo psuju ili ogovaraju jedni druge. Ipak, ono što ih razlikuje od ostatka Srbije jeste njihov konstantan smijeh i vedrina duha. Kažu: vedri su zato što su živi. Na pitanje kakav je to život, gotovo da refleksno odgovaraju – nije bitno kakav je. Bitno je da je život, i da je ovdje. U Lipljanu, pored Crkve Bogorodičinog Vavedenja, na deset kilometara od najsjajnije Gračanice i na dvadeset kilometara od Gazimestana. Baš tu, uprkos svemu.
(POLITIKA)
