Sletanje turskih borbenih dronova „Skydagger“ u Prištinu, koje je Ankara nedavno isporučila kosovskim bezbjednosnim snagama (KBS), ponovo je otvorilo pitanje bezbjednosne ravnoteže na Zapadnom Balkanu. Dok iz Beograda stižu oštre reakcije, u najvećem dijelu regiona vlada tišina – uključujući i zvaničnu Podgoricu.
1.Crnogorska javnost s pravom se pita: zašto ćutanje, posebno imajući u vidu da je na granici Crne Gore i Kosova prethodnih godina zabilježeno više ozbiljnijih incidenata, od kojih neki nikada nijesu u potpunosti rasvijetljeni?
Geopolitičko balansiranje
Crna Gora je u poziciji zemlje koja pokušava da balansira između NATO obaveza, odnosa sa susjedima i unutrašnjih političkih podjela. Svaka zvanična reakcija na naoružavanje Kosova neminovno bi se tumačila kao svrstavanje – što aktuelna vlast nastoji da izbjegne.
2. Strah od narušavanja odnosa sa Turskom i SAD
Kako su SAD i Turska ključne države u obuci i opremanju kosovskih snaga, otvorena kritika mogla bi da dovede Podgoricu u neprijatnu poziciju. Crna Gora se u velikoj mjeri oslanja na američku podršku, posebno u oblasti reforme bezbjednosnog sektora.
3. Unutrašnja politička računica
Vlast u Podgorici je duboko podijeljena po pitanju Kosova. Izbjegavanje komentara često je način da se ne otvore nove linije političkog sukoba. Kosovo je tema koja u Crnoj Gori izaziva snažne reakcije – i na to se svaka Vlada pažljivo obazire.
4. Problem pasivne diplomatije
Crnogorska spoljna politika posljednjih godina pokazuje tendenciju pasivnosti. Reakcije se uglavnom daju samo kada se to od nje izričito očekuje od međunarodnih partnera. U slučajevima kada je potrebna samostalna procjena rizika po državnu bezbjednost – često je nema.
5. Bez obzira na ćutanje – rizici postoje
Bez obzira na političke motive za nereagovanje, činjenica ostaje: svako novo naoružavanje Kosova mijenja bezbjednosnu dinamiku regiona, a Crna Gora dijeli oko 80 kilometara granice sa teritorijom na kojoj povremeno izbijaju nerasvijetljeni incidenti.
Upravo zato, legitimno je pitanje da li Crna Gora treba da zauzme jasniji stav, makar u formi:
traženja informacija od NATO partnera,
zahtjeva za međunarodni nadzor novih sistema naoružanja,
insistiranja na transparentnosti u vezi sa incidentima na granici.Ćutanje Podgorice nije slučajno – ono je posledica političkog opreza, međunarodnog balansiranja i unutrašnjih podjela. Međutim, postavlja se pitanje: dokle je takva strategija održiva, posebno ako se bezbjednosna slika na sjeveru regiona nastavi komplikovati.
