Dok Francuzi kažnjavaju uvrede, u Srbiji je blaćenje „sloboda govora“: Kako su „slobodni“ Šolakovi mediji pretvorili Vučića u legitimnu metu

Nikako da nam objasne zašto Francuzi na internetu moraju da poštuju instituciju predsjednika Francuske, a na Vučića je sezona lova uvijek otvorena. U Srbiji vlada ubjeđenje da je svako stručnjak za pravo. Eno ga i onaj Štimac, svako malo razvali usta: „Nije po zakonu!“

U ostalim zemljama građani su uvjereni da se svaki od njih razumije u fudbal, a u Srbiji vlada ubjeđenje da je svako stručnjak za pravo.

Glumice, vizuelni umjetnici i pisci, Šolakovi novinari… bez zazora komentarišu postupke i presude, a eno ga i onaj Štimac, svako malo razvali usta: „Nije po zakonu!“

I to s ubjeđenjem da su u pravu!

Jesu li možda svi oni završili pravni fakultet, ili su se u ovu materiju uputili na neki drugi način? Jok, brate, oni paragrafe tumače po osjećaju – kad osjete posljedice primjene zakona, oni tad „znaju“ da su osuđeni na pravdi boga! I da je to zato što je „Aleksandar Vučić zarobio srpsko pravosuđe“!

A kako zaista stoje stvari?

Ljetos smo vidjeli kako u zemljama Evropske unije izgleda primjena zakona protiv nasilnih demonstranata koji blokiraju saobraćaj u Njemačkoj, Francuskoj, Holandiji… Ono što smo mi gledali kod nas je lutkarsko pozorište.

A juče je stigla druga lekcija: „Sud u Parizu je osudio 10 ljudi zbog sajber uznemiravanja prve dame Francuske Brižit Makron. Krivični sud je ukazao na posebno ponižavajuće, uvredljive i zlonamjerne komentare koji se odnose na lažne tvrdnje o Brižit Makron.“

Tvrdili su da je prva dama Francuske bila muškarac.

Godinama se na društvenim mrežama razvlače predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i njegova porodica. Nećemo nabrajati te zaista uvredljive i zlonamjerne komentare i lažne tvrdnje, podsjetićemo samo da je aktuelna kampanja koja ga optužuje da je organizovao „Sarajevo safari“, odnosno da je dovodio strance da u ratu u BiH pucaju na civile. Oni koji – bez ičega što bi moglo da liči na dokaz! – to tvrde dobijaju i neograničeno vrijeme na Šolakovim televizijama i prostor na njihovim portalima…

I nikome za takvu tvrdnju nije suđeno, a svaka najava mogućnosti da se za te uvredljive i zlonamjerne komentare i lažne tvrdnje odgovara, kao što je to slučaj sa onima koji su vrijeđali Makronovu ženu, dočekuje se piskom i vriskom zbog „gušenja slobode javne riječi“.

Ma nemoj! Ili u Francuskoj nema slobode govora?

Koliko bi dana prije izvođenja pred sudiju tvitovali srpski influenseri met dejmoni i one koze, i koliko bi dugo ostao neotkriven identitet hrabriša koji zaptičeni anonimnošću bljuju gnoj i smrad na svoje tastature?

Na srpsku opoziciju, Đilasa, Milivojevića, Ćutu i onog jedinog generala koji nije postao pametniji ni poslije rata, Ponoša, nećemo trošiti riječi. Njima je vjerovatno psihijatar dao napismeno da mogu da vrijeđaju Vučića kako ne bi pukli od frustracija…

Zanimljivo je da se niko od onih izaslanika iz Brisela i Strazbura koji dolaze da nam pričaju o demokratiji i da Srbiji i njenim institucijama drže ruke dok joj blokaderi izlivaju kofe go***a na glavu, nije oglasio povodom presude francuskog suda. Šideri, Picule, Marta Kos, ona Irena Joveva… nikako da nam objasne zašto Francuzi na internetu moraju da poštuju instituciju predsjednika Francuske, a na Vučića je sezona lova uvijek otvorena.

A oni to najbolje znaju, jer su pod njihovim pokroviteljstvom dijelovi srpskog pravosuđa odmetnuti u blokadere koji dozvoljavaju nekažnjeno blaćenje predsjednika Srbije.

Baš je on dao odgovor na pitanje: kako je to moguće?, citiranjem poslovice „Ko je jači, taj tlači“.

Samo što su u ovom slučaju precijenili svoju snagu.

(Kurir.rs)