Do kad ćemo više cijeniti i uvažavati kriminalce, lopove i ništa ljude, od doktora i svih medicinskih radnika?

Piše: Miroslav Brajović, predsjednik Opštinskog odbora Nove srpske demokratije Zeta i odbornik u Skupštini Opštine u okviru Glavnog grada – Golubovci

„Očito je bog priuštio svakoj generaciji da nosi neko životno breme na svojim leđima.

– Da li je to božje životno iskušenje za svakog od nas, ostaje nam svima nepoznanica?

– Taman sam pomislio da živimo život koji je izgubio svaki smisao, lišen ljudskosti, poštovanja i humanosti, da živimo život koji je izgubio svaku vrijednost, u razorenoj i podijeljenoj zemlji, gdje niko više nema toplu i lijepu riječ, ni za svoje mile, za prijatelje, rođake, kumove i komšije.

– Da nije sve tako crno u ovom brlogu uvjerava nas jedan bijeli cvijet, koji sve vrijeme pokušava ostati čist, sačuvati svoju bjelinu i ljudskost, a gdje je ljudskosti tu je i humanost.

– Hvala vam ljudi u bijelim mantilima, hvala vam svim ma kako vas zvali: doktori, sestre, higijeničari…

– Ako izgubimo vjeru u vas, porodicu i samog boga, život  više neće imati nikakvog smisla.

– Ne krivim vas koji ćete me već danas osuditi za rečeno .

– Ne krivim  vas, jer vam život niko nije držao u ruci kao moj, ne krivim jer ne znate kako je kad zavisite od drugog, od onog ko daje sve od sebe, da vam da šansu na ponovno buđenje i dozvoli da zagrlite ponovo svoje mile.

– Ne krivim jer i ja unazad godinu nijesam bio bolji od vas.

– Danas iz griže savesti, što sam bio kao većina vas, želim javno da dignem glas i protestujem protiv ministra zdravlja, Vlade C.Gore i samog našeg društva.

– Protestujem protiv svakog ko ne podigne ruke za povećavanje ličnih dohodaka onih koji su svojim djelima odavno to zaslužili.

– Protestujem i protiv samog sebe , što nisam ovo sve shvatio mnogo ranije iz nečije  muke, nego čekah danas da sve ovo o njima saznam,saznam i osjetim na svojoj koži. Oprostite mi dobri ljudi.

– Dižem glas i pitam !

– Do kad unižavati naš zdravstveni sistem i medicinsko osoblje C.Gore?

– Do kad za njih nemati sluha i razumjevanja ?

– Do kad od njih tražiti nemoguće, a nemoguće je radit u uslovima kojim rade i sredstvima  kojim raspolažu?

– Do kad ćemo cijeniti i uvažavati kriminalce, lopove i ništa ljude, više od DOKTORA i svih medicinskih radnika?

– Do kad ce ovi prvi, biti u društvu cijenjeniji od ovih drugih?

Da nije žalosno bilo bi smiješno.

Dok god bude tako, smatrajte da pravna država ne postoji, a svi mi koji živimo u njoj, plaćaćemo danak, danak bez povratka.

– Zamislite paradoksa, svi mediji su puni tekstova o ulicnom ubistvu, a nigdje teksta da pohvali na dnevnom nivou, spasavanje na desetine ljudskih života od ovih humanuh i velikih ljudi.

– Svakodnevno čujemo koliko je umrlo od ove pošasti, ovog zla, ali nigdje ne čusmo koliko je ljudskih života spašeno , upravo od ovih ljudi, koji zapostaviše sebe, djecu, brak, koji više jednostavno nemaju pravo na svoj normalni život.

– Nažalost, ja nemam moć promijeniti ništa od ovog, ali imam moralnu obavezu reći sledeće:

-Hvala svom osoblju  Klinike ORL (koja se nalazi u sastavu Kliničkog Centra Srbije ) na čelu sa prof.doktorom  Arsovicem.

– Hvala na vašoj brzoj intervenciji u djelu spašavanja jednog ljudskog života, hvala što ste mi omogućili da se ponovo vratim svom domu, svojoj djeci, unučadima i svojoj Crnoj Gori.

– Danas kao u mnogim domovima širom Crne Gore, uvuklo se ovo teško zlo u moj dom.

– Shvato sam da u ovoj igri nema pravila, nema jer u jednom krevetu leži unuče od šest godina, u drugom snaha 30 godina, a u trecem supruga, a ja u potpunosti nemoćan, nemoćan da bilo šta uradim.

– Baš kad se pitaš da li ima više uopšte smisla živjeti ovakav život, živjeti u državi ekonomski uništenoj gore od ikakve kuge i  kovida, u državi gdje je  preče zadovoljiti dva čovjeka kupovinom dva majbaha, nego za istu cijenu kupiti 60 najsavremenijih vozila hitne pomoći,u trenutku kad ti više nije ni do čega i misliš nema izlaza pojavljuje se na mojim vratima anđeo u bijelom, lice joj ne vidim, čujem samo glas, ja sam  doktorica Elza Honsić i uzima stvar u svoje ruke.

– Poslije podne dolazi patronažna sestra Nataša Pelčić i propisanu terapiju sprovodi u djelo, ujutro i uveče, nažalost za njih više ne postoji ograničeno radno vrijeme.

– Sta reći osim istine, krajnje ljubazne, profesionalne, komunikativne, čine sve što je u njihovoj moći da olakšaju ove teške dane.

Bog ih blagoslovio.

– Ne može čovjek ostati ravnodušan, a ne spomenuti dobra djela i  profesionalizam direktorke infektivne klinike dr Dobrile Nikčević, infektologa, dr Ane Bubanje i glavne sestre infektivne klinike Dragane Backovic, nista manje i dr urgentnog Ranku Vucinic kao i m.sestru Milicu Kalezić.

– Hvala vam dobri ljudi!

Hvala vam svim koji nosite bijele mantile i časnu titulu zdravstveni radnik, hvala u ime moje i moje porodice, hvala vam u ime svakog zetskog doma u koji ste ušli,ruku pomoći pružili, hvala vam na svakom pregledu koji ste uradili u domu zdravlja u Golubovcima, Infektivnoj klinici, Urgentom centru….

Hvala vam dobri ljudi, koji vraćate vjeru u život i na djelu pokazujete šta su prave vrijednosti.

– A vas dragi građani Zete, Podgorice, Crne Gore, molim i bogom kumim , POŠTUJTE MJERE i sačuvajte svoj život i život najdražih.

– Zdravo mi ostajte!“