Doba vještačke inteligencije će izgleda da se oslanja na ogromne količine podataka koje je moguće lako čuvati i preuzimati, a bionauka bi mogla imati genijalno rješenje.
Osam Šekspirovih tragedija, sve engleske stranice Vikipedije i jedan od prvih filmova ikada snimljenih naučnici su uspjeli da sačuvaju u prostoru manjem od epruvete. Nijesu te informacije fizički smanjili, nego su iskoristili model DNK da zakoduju informacije i sačuvaju ih na mikroskopskom nivou.
Kako čovječanstvo usvaja napredne alate poput vještačke inteligencije, podatak postaje nova valuta budućnosti. Već sada tehnološki giganti poput Majkrosofta ulažu milijarde dolara u izgradnju centara za podatke namijenjenih vještačkoj inteligenciji. I u toku je prava „ratna trka“ da se otkrije kako sačuvati sve veće količine podataka. Jedna opcija su ogromni data centri koji troše gigavate struje, a druga opcija mogla bi biti čuvanje podataka prema DNK modelu.
Računarsko skladištenje – kako se podaci trenutno čuvaju i šta se mijenja
Računari čuvaju podatke (kao što su tekstovi, slike i video) u obliku nula i jedinica i to se zove binarni kod. Sa druge strane, DNK je prirodni molekul koji u živim bićima čuva „uputstva“ za život – kroz kombinacije četiri slova: A, T, C i G. Umjesto da služi samo za biologiju, sada naučnici koriste DNK kao novi način za skladištenje digitalnih podataka. Znači, ide se ka tome da se podaci iz računara pretvaraju u DNK sekvence, piše Nešnal džiografik.
Takođe, neke kompanije rade na tome da razviju metode za pretvaranje binarnih podataka u DNK, tj. da naprave DNK molekule koji u sebi čuvaju te podatke.
Drugi korak je kodiranje digitalnih podataka u DNK – u praksi, skladištenje podrazumijeva nekoliko koraka: odlučivanje o kodu, sintezu DNK i čuvanje dobijenih lanaca.
Kompanija Catalog je 2022. objavila da je osam Šekspirovih tragedija kodirala u jednu epruvetu, koristeći enzime zvane rekombinaze. Njihova mašina Shannon je uspjela da pretvori 207.000 riječi u milione DNK baza za samo nekoliko minuta. „Za svaku riječ povežete slučajni niz bitova (bit-vektor). Na primjer, riječ ruža (rose) može imati niz od 1.000 nula i jedinica koji se zatim prevode u DNK niz“, pojašnjavaju kako su uradili.
Treći korak je sinteza što znači stvarno pravljenje vještačkih DNK lanaca, dok je četvrta stvar u nizu čuvanje DNK. Jednom sintetisani, DNK lanci se čuvaju u metalnim kapsulama, zaštićeni od uticaja okoline. Da bi se DNK ponovo pretvorio u podatke, koristi se sekvenciranje, ista tehnologija kao u DNK testovima. S vremenom, uzorak će morati da se obnovi, kao što se i hard diskovi moraju zamijeniti.
Na kraju, slijedi preuzimanje podataka, pa kada želite da pristupite podacima, algoritam pretvara DNK nazad u binarni kod, a zatim u tekst, slike ili bilo koji digitalni format.
