Bez planirane jubilarne, stote titule u džepu, Novak Đoković je prešao Atlantik i narednih dana pokušaće da zablista na šljaci, u Monte Karlu.
Povratak u kneževinu, u Monte Karlo, jednu od njegovih rezidencija godinama unazad, za Novaka Đokovića stiže u momentu kada je taman uspio da se vrati u formu na betonu. Sezona je surova i nema vremena za retrospektivu, jer se mora što pre da se adaptira na šljaku, na startu sezone na najsporijoj podlozi.
Ipak, može se reći da ta crvenkasta podloga u Monte Karlu nije bila krojena po Novakovoj mjeri, iako je dva puta uspjevao da osvoji pehar na njoj. Ona je nekako, kao i ona na Rolan Garosu, više odgovarala ratničkom stilu Rafaela Nadala, prije nego Novakom prefinjenijem pristupu. Njihovom velikom rivalu Rodžeru Federeru prijala je još manje, Švajcarac za razliku od Nadala (11) i Novaka (2) tamo nikada nije trijumfovao.
Na turniru na kojem su Aleksander Zverev i Karlos Alkaras prvi nosioci, Novak je treći u kosturu turnira, ali i sam priznaje da nije još na nivou potrebnom da se ostvari trijumf na možda i najsporijoj šljaci u svijetu tenisa.
U uslovima kada je na snazi ćudljivo prolećno vrijeme na Azurnoj obali, uz uvijek neprijatno visoku vlagu vazduha i čest vjetar, Novak će pokušati da uđe u tajming i započne prvi fazu priprema za ono što slijedi kasnije u sezoni, nastup na drugom grend slemu na Rolan Garosu, koji je njegov cilj.
Đoković i Monte Karlo – skor je 39-15, ali duga je to priča, Novak tamo odavno nije trijmufovao. Navršava se tačno decenija od te posljednje pobjede u finalu nad Čehom Tomašem Berdihom kada je Đoković slavio sa 7:5, 4:6, 6:3. Prije toga, slavio je 2013. protiv Rafaela Nadala, 6:2, 7:6 (1), i to posle dva neuspjela pokušaja u mečevima za titulu sa asom iz Manakora, 2009. i 2012.
Ono što je jasno je da Novak više ne mora da čini ništa što ga opterećuje – ovo je ona faza karijere kada koristi iskustvo, bira gdje će i sa koliko snage igrati i šta su mu prioriteti.
„Pokušavam da balansiram proces što je više moguće. Kada kažem ‘čin balansiranja’, ono što podrazumevam je da nađem ravnotežu između profesionalnog i privatnog života i da budem zadovoljan onim što činim i kako to činim, a da opet budem motivisan da nastavim. Ne samo na turnirima, već i nedjeljama treniranja, dan za danom. Nema sumnje da mi je teže da se motivišem sada u odnosu na raniji period u karijeri“, kaže Đoković.
Niko nema prava da ga otpisuje, uostalom to je pokazao nedavno u Majamiju kada je na impresivan način stigao do finala, da bi tek tu položio oružje protiv izuzetno raspoloženog Čeha Jakuba Menšika, koji je rešio da propusti turnir u Monte Karlu.
„Nastupi u Majamiju… Kada igram na taj način, to mi daje mnogo inspiracije da nastavim. To je taj osjećaj kada se osjećate sjajno na terenu, kada udarate lopticu kako treba i pobjeđujete.
Kada počnete rano da gubite na turnirima, tada počinjete da postavljate pitanja samom sebi. Više je pitanja, tih unutrašnjih glasova, lkoji donose sumnju i razgovore o tome da li bi trebalo da nastavite, koliko dugo i tome slično. Drago mi je da sam u Majamiju našao tu radost na terenu i što sam našao dobar nivo igre. Hajde da vidimo da li to mogu da prenesem i na šljaku. Očigledno, radi se o sasvim drugačijoj podlozi. Nisam imao mnogo vremena da se prilagodim, tako da moja očekivanja nisu toliko visoka što se tiče rezultata. Više se radi o tome da igram mečeve, što je više moguće i da pokušam da dosegnem vrhunac forme pred kraj sezone na šljaci, što je najvažnije u Parizu“, jasan je Đoković.
Ono što je jasno je da Novak više ne mora da čini ništa što ga opterećuje – ovo je ona faza karijere kada koristi iskustvo, bira gdje će i sa koliko snage igrati i šta su mu prioriteti.
„Pokušavam da balansiram proces što je više moguće. Kada kažem ‘čin balansiranja’, ono što podrazumevam je da nađem ravnotežu između profesionalnog i privatnog života i da budem zadovoljan onim što činim i kako to činim, a da opet budem motivisan da nastavim. Ne samo na turnirima, već i nedjeljama treniranja, dan za danom. Nema sumnje da mi je teže da se motivišem sada u odnosu na raniji period u karijeri“, kaže Đoković.
Niko nema prava da ga otpisuje, uostalom to je pokazao nedavno u Majamiju kada je na impresivan način stigao do finala, da bi tek tu položio oružje protiv izuzetno raspoloženog Čeha Jakuba Menšika, koji je rešio da propusti turnir u Monte Karlu.
„Nastupi u Majamiju… Kada igram na taj način, to mi daje mnogo inspiracije da nastavim. To je taj osjećaj kada se osjećate sjajno na terenu, kada udarate lopticu kako treba i pobjeđujete.
Kada počnete rano da gubite na turnirima, tada počinjete da postavljate pitanja samom sebi. Više je pitanja, tih unutrašnjih glasova, lkoji donose sumnju i razgovore o tome da li bi trebalo da nastavite, koliko dugo i tome slično. Drago mi je da sam u Majamiju našao tu radost na terenu i što sam našao dobar nivo igre. Hajde da vidimo da li to mogu da prenesem i na šljaku. Očigledno, radi se o sasvim drugačijoj podlozi. Nisam imao mnogo vremena da se prilagodim, tako da moja očekivanja nisu toliko visoka što se tiče rezultata. Više se radi o tome da igram mečeve, što je više moguće i da pokušam da dosegnem vrhunac forme pred kraj sezone na šljaci, što je najvažnije u Parizu“, jasan je Đoković.
Po dolasku u Monte Karlo, Novak je upitan i da li bi pristao da tu jubilarnu, 100. titulu u karijeri osvoji na grend slemu, koji bi mu bio 25. u karijeri, te da se time oprosti od tenisa. Njegov odgovor je bio vrlo jasan.
„Ne, nikako oproštaj, mada se nikad ne zna. Hajde da vidimo. I dalje osjećam da m i je ostalo goriva u rezervoaru. Osjećam kao da, što sam dokazao u Australiji i Majamiju, i dalje mogu da igra ma visokom nivou. I to mi sve daje zadovoljstvo da budem na terenu i takmičim se. Znam da postoji ta grupa ljudi koja mislin da bih više trebalo da igram taj tenis visoke klase, što je razumljivo. Ima mnogo i onih koji smatraju da je trebalo da se povučem po osvajanju zlatne medalje na Igrama prošle godine. Dajte da vidimo šta nosi budućnost. Naravno da bih volio da osvojim. Ako mi kažete da ću tu stotu titulu osvojiti na bilo kom slemu ove godine, potpisaću odmah. Ipak, to je velika planina ispred mene, trebalo bi biti skromniji i nadati se najboljem“, kaže Novak.
Taj manji pritisak koji sada osjeća, po mnogima ga čini opasnijim, jer može da igra rasterećenije. Čak može i više da uživa gledajući druge kako igraju.
„Da, gledam tenis kad god mogu. Više gledam nekako najvažnije trenutke mečeva, da budem iskren, osim ako se ne radi o nekom zaista velikom meču, nekom koji je veoma interesantan ili ako igra neko od nas Srba. Tada gledam nešto više od ‘hajlajta'“, kaže Đoković.
Sa nadom da će neki drugi gledati uskoro najvažnije trenutke njegovih pobjeda na ovom turniru, otvaramo misiju Monte Karlo 2025. Svakako, sa Ajfelovim tornjem na horizontu, negdje na vidiku.
(Mozzart Sport)
