Đenero reagovao na pisanje Borbe: Oduvijek mi je bilo važno šta se dešava u Crnoj Gori, snažno podržavam DPS i Mila Đukanovića! Pitanje razgraničenja je završeno!

Hrvatski analitičar Davor Đenero poručio je da ga za Crnu Goru vežu porodične veze, ali i dugogodišnja podrška njenom evropskom putu. On je to poručio reagujući na pisanje Borbe da bi potencijalno zvanična Podgorica mogla da razmisli da njemu, Tomislavu Sokolu, iliti Velimiru Bujanecu zabrani ulaz.

– Kao Dubrovčanin, porodično povezan sa Bokom, oduvijek mi je bilo važno šta se dešava u Crnoj Gori. Snažno sam podržavao administracije DPS-a i Mila Đukanovića koje su započele evropsku transformaciju države, a bio sam duboko razočaran regresijom koja je uslijedila nakon 30. avgusta 2020. godine – kazao je Đenero za Portal ETV.

Istakao je da će i ubuduće sarađivati sa, kako je naveo, slobodnim, proevropskim i suverenističkim medijima u Crnoj Gori, bez ikakvog materijalnog interesa.

Govoreći o pitanju granice između Crne Gore i Hrvatske, Đenero tvrdi da između dvije države ne postoji spor, već da je riječ o pitanju razgraničenja na moru koje se može riješiti bilateralno ili pred Međunarodnim sudom za pravo mora u Hamburgu.

– Nikakav granični problem jednostavno ne postoji i to odgovorni ljudi u crnogorskoj politici veoma dobro razumiju. To pitanje potenciraju oni kojima nije stalo do crnogorskog suvereniteta, već žele da spriječe evropsku integraciju Crne Gore i djeluju u interesu krugova oko Aleksandra Vučića i režima Vladimira Putina – rekao je Đenero.

Osvrćući se na pozive da mu se zabrani ulazak u Crnu Goru, Đenero je poručio da ga oni ne pogađaju.

– Zahvalan sam što smatraju da mi treba zabraniti ulazak u Crnu Goru. Zbog porodičnih okolnosti godinama nijesam bio u toj zemlji, iako volim Boku, Kotor, Tivat i Cetinje. Jasno je da njihov problem nije moje fizičko prisustvo, već to što se pojavljujem u slobodnim medijima u Crnoj Gori. Uostalom, dok god ekipa oko Alekse Bečića i njegovih navodnih demokrata kontroliše represivni aparat, ne bi mi palo na pamet da fizički ulazim u Crnu Goru, koliko god volio tu zemlju – zaključio je Đenero.

On se oglasio i za Antenu M gdje je poslao zanimljive poruke. Đenero za Antenu M ističe da su mu kao Dubrovčaninu, liberalnom demokrati i zagovorniku evropske integracije, procesi koji se događaju u Crnoj Gori naročito važni iz tri razloga.

“Zbog toga nastojim svaki put kad to mogu podržati suverenističke, proevropske i fundamentalno liberalno demokratske političke opcije koje se pojavljuju u crnogorskom političkom prostoru i koje nastoje artikulisati javne politike Crne Gore”, naglašava sagovornik Antene M.

Đenero podvlači da je za Hrvatsku veoma važno da Crna Gora što prije i što efikasnije završi svoje pretpristupne pregovore.

“Ali to je isto tako veoma važno i za suverenističku Crnu Goru. Kada govorimo o tome da se pojavio neko ko zagovara da mi se zabrani ulazak u Crnu Goru zbog stavova koje zastupam i kad neko tvrdi da zastupam stavove o povlačenju granica na štetu Crne Gore, moram naglasiti sljedeće. Nakon 1990. Godine, nakon što je Badinterova komisija prepoznala da se bivša Jugoslavija raspala, ne radi se o utvrđivanju novih granica, kao što to neki misle, nego o prepoznavanju granica koje su postojale u trenutku raspada Jugoslavije. Ustav iz 1974. Definisao je da su jasno određene teritorije republika, kao de facto državne teritorije, unesene u federalnu, složenu državu”, napominje Đenero.

Prema njegovim riječima, granice se ne utvrđuju, nego se prepoznaju.

“Granice su na kopnu prepoznate i nema nikakve mogućnosti da se u kontekstu pristupanja Evropskoj uniji, ili u bilo kom drugom kontekstu, otvara pitanje kopnene granice. Granica na moru se utvrđuje na osnovu granica na kopnu, jer more pripada kopnu”, pojašnjava Đenero.

Kako ističe, ono što je dobro urađeno između Hrvatske i  Crne Gore, jeste Protokol o privremenom režimu na granici, koji je usvojen 1995. Godine, kad se UNPROFOR povlačio iz Hrvatske, nakon agresivnog rata koji je vodio režim slobodana Miloševića.

“Tim privremenim režimom, regulisani su odnosi na moru, koji su osigurali da od 1995. Do danas nije bilo niti jednog graničnog incidenta između dviju država, što znači da je taj režim dobro napravljen. On je nakon isteka 2005. godine po automatizmu produžen i on važi i dalje”, kaže Đenero.

Podvlači da Hrvatskoj i Crnoj Gori nije ostao nikakav granični problem, nego samo pitanje da se u skladu sa privremenim Protokolom povuku granice na moru.

“I to mogu napraviti dvije države u bilateralnom dogovoru, što je manje vjerovatno, ili da se pitanje iznese pred Međunarodni sud za pravo mora u Hamburgu”, objašnjava Đenero.
Naš sagovornik ukazuje da još od vremena administracija DPS-a nije bilo nikakvih graničnih problema.

“Nacionalisti naravno pokušavaju izazivati granične probleme, ali time rizikuju crnogorsku državnost, jer je Crna Gora priznata kao država zbog toga što su političke vlasti u Crnoj Gori kad su sprovodile odluku o nezavisnosti racionalno prihvatile obaveze koje proizilaze iz arbitražnog mišljenja Badinterove komisije. Ako neko misli da mi zbog toga treba uskratiti gostoprimstvo u Crnoj Gori, to ću prihvatiti s veseljem, jer ionako dok represivni aparat vode političke opcije koje nijesu ozbiljno posvećene niti suverenitetu, niti evropeizaciji Crne Gore, dakle, ta skupina oko gospodina Bečića, ne bi mi ni padalo na pamet izlagati svoju kožu ulasku u Crnu Goru. Sve to ne znači da i dalje neću izrazito prijateljski i kao Dubrovčanin i kao liberal zagovarati interese crnogorske integracije i evropeizacije”, poručuje Đenero.

„Risto Radović (Mitropolit Amfilohije) je zloglasni stvarni vođa protivsuverenističke revolucije“

A prije nekoliko dana Đenero je dao intervju za Slobodnu Bosnu i jako zanimljivo govorio i o Mitropolitu Amfilohiju i kazao da je „zloglasni Risto Radović“ stvari vođa protivsuverenističke revolucije i „Pigmalion“ priprostoga Zdravka Krivokapića koji je niotkuda nakon tih izbora postao crnogorskim premijerom.

On je komentarisao slučaj da je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić komentarisao zabranu ulaska Draganu J. Vučićeviću.

,,U kakvu je situaciju regiju doveo autoritarni režim Aleksandra Vučića najbolje vidimo po tome da se nekog Dragana Vučićevića spominje kao relevantnu osobu za međudržavne odnose na području Balkana. Crna Gora odavno je u vrlo teškom položaju zbog silno nepovoljnog medijskog reljefa i dominacije medija u vlasništvu države Srbije ili paradržavnih fondova u tom medijskom reljefu. Ta medijska dominacija režimskih medija iz Srbije, ali i onih koji su stvarali dojam „nezavisnih”, ali su u Crnoj Gori otvoreno obavljali poslove u korist beogradskog režima, a time i velikosrpskih i proruskih stranaka u tamošnjoj parlamentarnoj areni. Medijska dominacija Vučićeva režima nad Crnom Gorom odigrala je barem jednako važnu ulogu u smjeni proevropske suverenističke administracije DPS-a i Mila Đukanovića u avgustu 2020, kao i ona socijalna dinamika „litija” što ih je uz pomoć infrastrukture BIA i drugih tajnih službi pokrenuo zloglasni Risto Radović, stvarni vođa protivsuverenističke revolucije i „Pigmalion” priprostoga Zdravka Krivokapića, koji je niotkuda nakon tih izbora postao crnogorskim premijerom, upozorava Đenero te dodaje: Crnogorske javne vlasti i medijski regulatori očito su svjesni Ahilove pete svoje države, i znaju koliko im medijski udari iz Beograda mogu štetiti u završnoj fazi pristupnih pregovora s Evropskom unijom. Zato tamošnji medijski regulator s pravom i utemeljeno reaguje na najteža kršenja medijskog zakonodavstva i slobode medija, izričući mjere suspenzije emitovanja najgorim prekršiteljima demokratske političke kulture u medijima. Sada se tako opravdano u Crnoj Gori suspendovan i najgori od svih Vučićevih „informera”, televizija koju je njen vlasnik Vučićević htio nazvati imenom prepoznatljivog medijskog demokratskog brenda u Srbiji, „Insajdera”, ali se ipak morao zadovoljiti imenom bez smisla i značenja, kao što mu je i medij – Informer“, naveo je Đenero u tom intervjuu.