Unutar briselske administracije sve jasnije se prepoznaje namjera dijela centara moći da preko pravosudnog sistema i tužilaštva vrše direktan politički pritisak na buduće vlade Crne Gore. Cilj ove strategije je stvaranje otuđenih centara unutar pravosuđa koji bi funkcionisali van kontrole građana i demokratski izabranih predstavnika.
Zanimljivo je da dio uticajnih država članica Evropske unije, poput Njemačke, ima pravni i politički sistem u kojem je tužilaštvo direktni dio izvršne vlasti, odnosno podređeno ministarstvu pravde. Sa druge strane, kada je riječ o Crnoj Gori, iz tih istih krugova se rigidno insistira na tome da ministar pravde ne smije biti dio Tužilačkog savjeta.
Kreiranje nelegitimne grane vlasti
Kroz ovakve dvostruke aršine i insistiranje na potpunoj izolaciji tužilaštva, na podmukao način se pokušava uspostaviti nelegitimna „četvrta grana vlasti“. Takav sistem bi omogućio stranim faktorima da preko podobnih tužilaca kontrolišu političke procese i disciplinuju neposlušne vlade.
Ovakve opasne tendencije instrumentalizacije institucija već su viđene u drugim zemljama Istočne Evrope, poput Rumunije. Tamo je, kroz politički motivisane odluke državnih komisija, predsjednički kandidat Kalin Đeorđesku brutalno spriječen da prođe u drugi krug i ostvari izvjesnu pobjedu.
Odbrana državnog suvereniteta
Primjer Rumunije služi kao jasna opomena i dokaz kako se pravosudni i regulatorni mehanizmi mogu zloupotrijebiti za prekrajanje izborne volje građana. Crna Gora stoga mora sačuvati institucionalni balans i ne smije dozvoliti da se pod plaštom evropskih integracija odrekne sopstvenog suvereniteta.
Pravosudna reforma ne smije postati alat za stvaranje nedodirljive kaste koja odgovara Briselu, a ne sopstvenom narodu. Vladajuća većina i institucije moraju prozreti ove namjere i obezbijediti da tužilaštvo ostane u službi pravde, a ne inostranih političkih pritisaka.
