Profesor Rudarsko-geološkog fakulteta u penziji Dinko Knežević izjavio je danas da se Srbiji pruža prilika da se zahvaljujući litijumu vrati na rudarsku mapu svijeta i da razvije svoje rudarstvo.
Knežević je za Tanjug rekao da je Srbija kroz cijeli 20. vijek bila značajna država na rudarskoj mapi svijeta, ali da je stagnacija započela u posljednjoj deceniji prethodnog stoljeća.
„Mi smo na rudarskoj mapi svijeta bili značajna država kroz cijeli 20. vijek. U međuvremenu, znamo šta se dešavalo tokom devedesetih. Dok su se drugi razvijali, mi smo se glođali.
Kada su neke mineralne sirovine proširene kao, recimo, bakar u istočnoj Srbiji, ili zlato koje sad ponovo postaje interesantno i litijum koji je nađen, nama se pruža prilika da se mi vratimo na tu rudarsku mapu, da ojačamo, da razvijemo naše rudarstvo, da se priključimo modernim tehnologijama“, ocijenio je on.
Prema njegovim riječima, za Srbiju ne bi bilo dobro kada bi se litijum samo izvozio ili minimalno prerađivao prije izvoza jer je u tom slučaju mala zarada.
„To je muka malih država, ali nam niko ne brani da mi krenemo u razvoj korišćenja sveg tog blaga koje imamo. Znači, da počnemo da pravimo baterije, ako ne za automobile, da ih pravimo za telefone“, objasnio je Knežević.
On je dodao da su studije za rudnik litijuma završene i da su javno dostupne na sajtu kompanije Rio Tinto.
„Mi smo završili studiju izvodljivosti otvaranja rudnika i sve ostalo. To je sad u ministarstvu i treba da se dobije eksploataciono pravo. Studija uticaja na životnu sredinu koja je vrlo važna, razumije se, završena je i za rudnik i za deponiju otpada, kao i za fabriku koja će tamo raditi. Međutim, zaustavljeno je sve onom odlukom da više ne važe doneseni elementi“, naglasio je sagovornik Tanjuga.
Kako je rekao, studije koje su urađene su veoma obimne, što je doprinijelo velikom broju dobijenih podataka.
„Na ovom području, ne računajući samo Srbiju, nego uzmite od Poljske do Turske, nije nikada bilo toliko istražnih radova i toliko podataka kao što je bilo u ovom slučaju. Kada imate mnogo podataka, nalazite se u situaciji kao kada imate malo podataka. Veoma je teško iz tih podataka doći do toga da izvučete prave podatke, da ne ugrozite ni onoga ko je protiv, ni onoga ko je za, odnosno da pravilno sagledate sve to“, objasnio je on.
Knežević je rekao da je Evropska unija pokazala interesovanje za litijum, kao i da je projekat „Jadar“ jedan od 13 strateških projekata jer smatraju da je to nešto što je od velike važnosti.
„Oni su u tih 13 strateških projekata od Kanade do Azerbejdžana izabrali nešto što njima treba, što smatraju da je od vrhunske važnosti i da će im trebati jer su to kritične sirovine koje moraju da nabavljaju na više mjesta.
Ukoliko se orijentišu samo na jednog dobavljača, ne znači da neće u ovim komplikovanim i složenim međunarodnim odnosima da ostanu bez toga. Zbog toga im treba više zemalja koje mogu da ih snabdijevaju, a posebno im trebaju zemlje na koje oni mogu imati politički ili ekonomski uticaj“, ocijenio je on.
Prema njegovim riječima, EU je naglasila da projekat „Jadar“ mora da se razvija u saradnji sa lokalnom zajednicom, kao i da moraju da se poštuju svi socijalni, ekološki i tehnički zahtjevi.
„Sve to mora da bude ispunjeno da bi ga oni kupili kad dobiju krajnji proizvod. U EU se zna, postoji pravilo, ako rade djeca mlađa od 18 godina ili ako se ne poštuju svi ekološki zakoni – neće da ga kupe“, zaključio je Knežević i dodao da „neće da kupe ako ne moraju, a ako baš nema nigdje, oni će da zažmure, pa će da kupe“.
(Telegraf.rs)
