Na svojoj vjerovatno posljednjoj pres-konferenciji u funkciji glavnog specijalnog tužioca, Milivoje Katnić je na sebi svojstven način izveo otužni performans sa svojim sumnjivim saradnicima, pokušavajući da očigledan strah i paniku, koju osjećaju zbog nadolazećih promjena, prikrije otrcanim frazama, koje više ne izazivaju ni podsmijeh.
A kad je riječ o montiranim postupcima za tzv. “državni udar”, i pranje novca, koji se vode protiv čelnika i funkcionera Demokratskog fronta, DF smatra da Zdravko Krivokapić, Aleksa Bečić i Dritan Abazović misle isto kao i Andrija Mandić, Milan Knežević, Nebojša Medojević, i sto trideset pet hiljada građana, koji su Koaliciji, okupljenoj oko DF-a, dali podršku da vodi ovu državu u naredne četiri godine.
Ukoliko Milivoje Katnić ima neka druga saznanja, Demokratski front ga javno poziva da ih prezentuje crnogorskoj javnosti, i time „potkrijepi“ njegovu patetičnu piruetu, koju je danas izveo na konferenciji za štampu.
DF ga takođe poziva da saopšti crnogorskoj javnosti i da li je neko u prethodnih petnaest dana razgovarao sa njim, i raspitivao se o presudama liderima Demokratskog fronta kako bi ih eliminisao iz političkog života.
Zvuči gotovo nevjerovatno da Milivoje Katnić, rekorder po broju oborenih crvenih Interpolovih potjernica, rekorder po broju iznuđenih sporazuma o krivici, kao i rekorder po zlupotrebama službenog položaja, tvrdi da je Evropska komisija u svom Izvještaju pohvalila sve ove njegove neslavne „rekorde“.
O tome ponajbolje svjedoči iskaz generala Bratislava Dikića: da ga je Milivoje Katnić zajedno sa Sašom Čađenovićem dvadeset i tri puta, uz znanje suda, izvodio iz Istražnog zatvora i prisiljavao da lažno optuži Andriju Mandića i Milana Kneževića.
O poštovanju Ustava i zakona od strane Milivoja Katnića vrlo autentično svjedoči i Džozef Asad, bivši agenct CIA-e, koji je svoju izjavu dostavio Apelacionom sudu, u kojoj tvrdi da su ga Milivoje Katnić i Saša Čađenović u kontinuitetu prisiljavali, i ucjenjivali, da optuži Andriju Mandića i Milana Kneževića kao navodne organizatore „državnog udara“.
A možda jedan od najflagrantnijih dokaza o „postignućima“ Milivoja Katnića i Saše Čađenovića predstavlja i slučaj Mihaila Čađenovića, kojeg je navedeni tandem protivzakonito, uz brutalnu zloupotrebu službenog položaja, držao čak osam mjeseci u zatvoru ne bi li lažno optužio Andriju Mandića i Milana Kneževića.
Ovakvih primjera ima na stotine, a DF-u se svakodnevno javljaju građani, koji su pretrpjeli slične torture od strane Milivoja Katnića i njegovih saradnika.
To, što Milivoje Katnić ne želi podnijeti ostavku, za DF je potpuno razumljivo, jer Katnić nastoji da izbjegne krivično-pravnu odogovornost. Ali je i njemu dobro jasno da sitno broji do napuštanja funkcije GST-a, koju je toliko obezvrijedio i kriminalizovao.
A ima više modela za njegovu smjenu, pa DF ovom prilikom ukazuje na model Udruženja nezavisnih pravnika Crne Gore, koje je vrlo precizno objasnilo i obrazložilo šta treba preduzeti protiv tužilaca i sudija tipa Milivoja Katnića i najbližih mu saradnika.
