Iz Demokratskog fronta poručuju da se nameće sumnja da je Milivoje Katnić umiješao prste u konstantne napade Demokrata na tu stranku i predsjednika Nove srpske demokratije i jednog od lidera DF-a Andrije Mandića.
Ona ističu da je sasvim očekivano da što samozvane Demokrate, zakićene imenom demokratije u nazivu stranke, a sa ideologijom po uzoru na autokratske partijske strukture, nisu odgovorile ni na jedno jedino načelno pitanje koje im je postavljeno pred licem javnosti.
„Umjesto toga, njihov agitprop u pokušaju, ponudio je odavno prežvakane udbaške podmetačine opskurnog sadržaja, usmjerene prvenstveno protiv jedne ličnosti. NJihov “odgovor bez ijednog odgovora”, više liči na internet daktilografiju portala Darka Šukovića, kojem su se u toku izborne kampanje za Nikšić javno pravdali da nemaju nikakve veze sa skupovima trobojki, nego na saopštenje partije koja se krije iza oznake demokratska“, navode iz Demokratskog fronta.
Oni su istakli da su u svom saopštenju targetirali baš Andriju Mandića, predsjednika NSD i jednog od osnivača DF. A zašto to rade nije teško zaključiti, a evo i očiglednih razloga:
Andrija Mandić se kao tada mlad čovjek, a u skladu sa srpskom vojnom tradicijom, skupa sa narodom i brojnim rodoljubima, odazvao pozivu za odbranu otadžbine. Nije dezertirao, niti pozivao na dezerterstvo, kao što su to činili oni koji su danas Demokratama ideološki oci i politički uzori, već je odlikovan za učešće u tim ratovima.
Andrija Mandić je organizovao narodne demonstracije protiv izdaje Kosova od strane bivšeg režima DPS-a, a koje su ugušene u krvi i razbijene suzavcima, pendrecima i šok bombama.
Andrija Mandić je „kao s nokta“ odbio ponudu Mila Đukanovića da Srbi uđu u njegovu vladu. Dok je Andrija Mandić hapšen i suđen zbog slobodarskih i antivladinih demonstracija, Demokrate su osokoljene uputima stranih ambasada, žurile na sastanak Đukanovića i ostatka opozicije.
Andrija Mandić, Nebojša Medojević i Milan Knežević, njihove porodice, najbliži saradnici i prijatelji, bili su na višegodišnjem udaru farse poznatije kao “afera državni udar”. Za vrijeme kontinuiranog, besprizornog progona Demokratskog fronta od strane bivšeg režima DPS-a, bilo je opasnije biti vozač, tjelohranitelj ili prosto prijatelj Andrije Mandića, negoli biti najviši fukcioner Demokrata.
Andrija Mandić je zajedno sa kompletnim poslaničkim klubom DF, bio među prvima koji su uhapšeni zbog otpora bezakonju i nasrtaju na našu Crkvu, i to u sred Skupštine Crne Gore, sa čim su kolege iz Demokrata upoznate, jer su pratili to u direktnom televizijskom prenosu, udobno ušuškani u svojim domovima.
Andrija Mandić, kao i svaki političar, i donosilac odluka ima svoje uspjehe i greške, ali nikada nije odstupio od svojih principa. Volio ga ili ne, podržavao ga ili kritikovao, jednu neoborivu istorijsku činjenicu danas svaki Srbin zna: Andrija Mandić nikada nije izdao. I to je ono što Demokrate najviše motiviše, da po naređenju svojih političkih mentora, napadaju upravo njega.
„Zanimljivo je da Demokrate u želji da nanesu štetu lično Mandiću protiv njega koriste iste one metode koje je za račun DPS-a koristio Milivoje Katnić. Sami Mandić nije nikada postupao na sličan način već je ohrabrivao Bečića da tužilačke zakone donesemo u februaru i da zanemari ucjene u vidu transkripta razgovora koje je Katnić plasirao. Ni Mandić ni NSD nisu Katnićeve argumente i metode koristile protiv Bečića, već su naprotiv principijelno branili Bečića od strašne ucjene koju mu je spremao Katnić“, poručuju iz ove partije.
„Da li je ovakav nastup prema Mandiću, pred izbore u Herceg Novom u stvari podstaknut novom Katnićevom ucjenom prema Bečiću? Ukoliko jeste spremni smo sve da oprostimo i da opet bratski pomognemo da se riješe teških Katnićevih ucjena. Jer mi znamo ko je pravi neprijatelj“, zaključuju iz DF-a u svom saopštenju.
