Kombinat aluminijuma Podgorica (KAP) ostaje jedna od najkontroverznijih ekonomskih priča savremene Crne Gore – simbol tranzicionih promašaja, političkih kompromisa i milijardi koje su nestajale bez jasnog epiloga. I gotovo dvije decenije kasnije, pitanje odgovornosti i dalje je otvoreno.
Posebnu težinu ovoj temi daju izjave nekadašnjeg predsjednika Skupštine Crne Gore Ranka Krivokapića, koji je u više navrata tvrdio da je ruski biznismen Oleg Deripaska „uništio KAP“, uz ocjenu da je šteta koju je ova kompanija proizvela veća čak i od izgradnje autoputa. Takva tvrdnja, međutim, ne može se posmatrati van političkog konteksta – jer dolazi od čovjeka koji je godinama bio dio vlasti koja je tu privatizaciju omogućila.
Velika očekivanja, brzi pad
KAP je privatizovan 2005. godine, kada je većinski paket prodat kompaniji povezanoj sa Deripaskom. U tom trenutku, javnosti je predstavljena vizija modernizacije, stabilizacije i dugoročnog razvoja jedne od najvažnijih industrijskih grana u državi.
Umjesto toga, uslijedio je niz problema. Dugovi su rasli, cijena električne energije bila je opterećenje koje je KAP teško mogao da izdrži, dok je globalna ekonomska kriza 2008. godine dodatno oborila cijenu aluminijuma i ubrzala pad.
Država kao garant – građani kao platiše
U pokušaju da održi sistem u životu, država je ušla u niz aranžmana koji su kasnije postali ključni teret za budžet. Garancije, subvencije i razni vidovi finansijske pomoći davani su bez jasnog dugoročnog efekta.
U javnosti se godinama provlači cifra od oko 800 miliona eura – iznos koji je, kroz različite modele pomoći i izgubljenih prihoda, praktično nestao iz državnih finansija. Kada je KAP 2013. godine završio u stečaju, veliki dio tih obaveza prebačen je na teret građana.
Drugim riječima – privatni rizik je na kraju postao javni trošak.
Politički kontekst koji se ne može ignorisati
Posebno je zanimljivo da se u cijeloj priči često previđa širi politički okvir. U septembru 2011. godine, tada vladajući DPS sklopio je politički sporazum sa Jedinstvenom Rusijom Vladimira Putina – u trenutku kada su problemi KAP-a već bili duboko ukorijenjeni.
To otvara dodatno pitanje: da li je riječ samo o lošoj privatizaciji ili o političko-ekonomskom aranžmanu koji je imao i šire geopolitičke dimenzije?
Deripaska – krivac ili dio sistema?
Tvrdnje da je Oleg Deripaska „uništio KAP“ pojednostavljuju kompleksnu priču. Nema sumnje da je njegov poslovni model i upravljanje kompanijom bilo problematično, ali jednako je neosporno da bez odluka domaćih institucija takav scenario ne bi bio moguć.
Od privatizacionog ugovora, preko državnih garancija, do načina na koji su vođeni pregovori – odgovornost je podijeljena.
Priča bez epiloga
KAP danas nije samo ekonomska tema – to je politički simbol. Simbol sistema u kojem su odluke donosili oni koji danas pokušavaju da odgovornost prebace na druge.
Zato pitanje više nije samo ko je uništio KAP, već ko je sve učestvovao u modelu koji je omogućio da jedan industrijski gigant postane teret od stotina miliona eura.
I dok se ta pitanja ne razjasne, KAP ostaje otvorena rana crnogorske ekonomije.
