Danas je Vidovdan, jedan od najvažnijih praznika u srpskoj tradiciji, kako zbog svog vjerskog, tako i zbog istorijskog značaja. Njegova važnost za srpski narod proizlazi iz brojnih događaja koji su se odigrali upravo na ovaj datum i ostavili dubok trag u nacionalnoj istoriji.
Najznačajniji među njima je Kosovska bitka iz 1389. godine, u kojoj je poginuo knez Lazar Hrebeljanović (1371–1389). Njegova smrt simbolično se povezuje s padom srpske srednjovjekovne države. Zbog toga se na Vidovdan, pored Svetog Amosa, od početka 20. vijeka obilježava i praznik Svetog velikomučenika kneza Lazara i svetih srpskih mučenika. Ovaj dan zauzima posebno mjesto u srpskoj tradiciji i prate ga brojni običaji, vjerovanja i narodni rituali.
Istorijski značaj Vidovdana
Korijeni simbolike Vidovdana sežu u daleku prošlost i dovode se u vezu s kultom staroslovenskog boga Vida, kojeg su Sloveni smatrali jednim od svojih najvažnijih božanstava.
Ipak, najveći istorijski značaj ovog datuma vezuje se za Kosovsku bitku 1389. godine, koja predstavlja jedan od najvažnijih događaja u srpskoj istoriji. Ova bitka zauzima posebno mjesto u kolektivnom pamćenju srpskog naroda i predstavlja važan dio nacionalne tradicije.
Dana 15. juna po julijanskom, odnosno 28. juna po gregorijanskom kalendaru, vojska kneza Lazara Hrebeljanovića sukobila se s vojskom Osmanskog carstva, koju je predvodio sultan Murat. Iako istorijski izvori ne daju potpuno jasan odgovor o konačnom ishodu bitke, ona je tokom vremena u srpskoj kulturi dobila gotovo mitski značaj.
Kroz vjekove simbolika Vidovdana dodatno je učvršćena brojnim događajima iz srpske istorije. Ovaj datum povezuje se i s važnim trenucima iz perioda Prvog svjetskog rata, kao i sa stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine.
Običaji za Vidovdan
Vidovdan prati bogata tradicija i duboko ukorijenjeni običaji, a mnogi od njih povezani su s vidom i „gledanjem“ budućnosti. Prema narodnom vjerovanju, ono što se „vidi na Vidovdan“ pratiće čovjeka tokom cijele godine.
Na Vidovdan djevojke beru vidovu travu (vidovčicu, vidovac i druge nazive) i stavljaju je pod jastuk uz malo soli i hljeba, vjerujući da će im se budući muž javiti u snu. Mnogi drugi običaji uključuju sakupljanje vidovčice, biljke za koju se vjeruje da štiti od bolesti očiju.
Na ovaj dan iznošenje tkanina i odjeće iz kuće predstavlja provjeru vrijednosti domaćinstva, dok se u drugim krajevima stvari provjetravaju kako bi se prizvali sreća i blagostanje.
U pojedinim običajima svjetlost i miris svijeća simbolizuju poštovanje prema preminulima, a posebni trenuci, poput zalaska sunca, uz prinošenje darova i sakupljanje voća, dodatno obogaćuju obilježavanje Vidovdana.
Prema narodnim vjerovanjima, na Vidovdan ne treba raditi u polju niti obavljati teže kućne poslove. Takođe se smatra da nije prikladno pjevati, igrati i glasno slaviti, već izbjegavati veće fizičke poslove.
Umjesto toga, naglašavaju se tišina i poštovanje, čime se ostavlja prostor za sjećanje na junake srpske istorije.
Poželjno je započeti ručne radove, jer se vjeruje da će ono što se započne na Vidovdan dugo trajati. Takođe je običaj urediti dom i iznijeti stvari da se provjetre, simbolično čisteći prostor, kao i posjetiti groblje.
Narodni običaji razlikuju se od kraja do kraja, ali svi nose zajedničku poruku – tišinu, promišljanje, poštovanje predaka i pogled ka budućnosti.
(Dan)
