Tridesetog decembra 2019. godine, opštinska zdravstvena organizacija prijavila je prve slučajeve misteriozne upale pluća u kineskom gradu Vuhanu.
Početkom januara, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) formirala je Tim za podršku i upravljanje incidentima (IMST), a zatim je, putem društvenih mreža, saopštila da je u Vuhanu utvrđen niz novih slučajeva pneumonije.
Petog januara 2020, SZO je, izražavajući „duboku zabrinutost zbog alarmantnog nivoa širenja bolesti“, proglasila pandemiju. Tako je zvanično započela pandemija COVIDA 19, koja će zauvijek promijeniti svijet, izazvajući nedoumice, sukobe i kontroverze koje ne prestaju ni danas.
Naravno, pandemija se nije ograničila na Kinu, kako su to mnogi na Zapadu očekivali, već se ubrzo proširila na čitav svijet.
Krajem marta iste godine francuski filozof Alan Badju konstatovao je da u pandemiji „nema ničeg zbog čega bi trebalo naprezati mozak, osim činjenice da današnja epidemija pogađa prilično udoban svijet koji nazivamo Zapadom.“
Premda niko nije predvidio širenje epidemije u Francuskoj, dodao je Badju, „mnogi su mislili da ovo može dogoditi u siromašnoj Africi ili totalitarnoj Kini, ali ne i u demokratskoj Evropi.“
Kraj zapadne, početak azijske ere
Već narednih mjeseci pandemija je, prije svega na Zapadu, izazvala nezapamćen potres i paniku. Proglašena je izolacija. Uobičajeni način života naprasno je prekinut. Zabranjena su masovna okupljanja, i ne samo to: čak i odlazak u restoran, kafanu, pab ili pozorište postao je nemoguć, ili društveno inkriminisano djelo, podložno sankcijama.
Društveno funkcionisanje svedeno je na minimum. Prekinuti su uobičajeni socijalni kontakti. Putovanja, poslovna ili turistička, postala su nemoguća. Pojedinac se našao zatvoren unutar četiri zida; stanje koje se za mnoge pokazalo nepodnošljivim, izazivajući revolt, frustraciju i, možda opravdani bijes.
Paralelno sa tim, pojavile su se mnoge teorije o porijeklu virusa korona i o pravoj prirodi pandemije. Jedni su optuživali „totalitarnu Kinu“, koja je, navodno, prikrivala vijesti o novoj bolesti. Drugi su optuživali SAD, upirući prstom u laboratoriju u vojnoj bazi Fort Detrik, u kojoj je, kako su tvrdili, vještački sintetisan virus.
Međutim, svijet se nikad nije „vratio na staro“, kao što su mnogi očekivali. Posle pandemije, krize su se nastavile, sve oštrije dijeleći svijet na Zapad i na „ostatak.“
Čitav međunarodni poredak se raspao i nikakva pravila od ranije više nisu bila na snazi, ali to nije učinila „moderna kuga“. Pandemija je samo ubrzala tok događaja i učinila vidljivim ono što se već ranije osjećalo u atmosferi.
„Tokom više od dva vijeka“, pisao je tada „Ajriš tajms“, „SAD su u ostatku sveta pobuđivale širok raspon osjećanja, poput ljubavi i mržnje, straha i nade, zavisti i prezira… Ali do sada nisu izazivale sažaljenje. Dok su američki ljekari i medicinske sestre sa nestrpljenjem iščekivali pošiljke medicinske opreme iz Kine, vrata istorije širom su se otvorila i najavila početak azijske ere“.
Ili, prema riječima kanadskog antropologa Vejda Dejvisa: „Nije COVID 19 doveo Ameriku na ovako nizak nivo; on je samo razotkrio nešto na šta se ranije zaboravljalo. Dok je svakog minuta umirao po jedan Amerikanac, država koja je nekad svakog sata pravila po jedan novi borbeni avion nije mogla da proizvede čak ni zaštitne maske…“
SAD nisu bile u stanju da proizvedu medicinski materijal, ali su bile u stanju da ga otimaju od svojih „zapadnih saveznika“.
SAD, sila koja je ranije „pobijedila male boginje i dečju paralizu“, zaključio je Dejvis, postala je „predmet podsmjeha“: „Dok su brojne države brzo djelovale kako bi zaustavile pandemiju, SAD su teturale, negirajući opasnost. Sa manje od četiri procenta globalne populacije, na SAD otpada više od petine umrlih od kovida. Postotak američkih žrtava bolesti je šest puta viši od globalnog proseka.“
Ovako visoke stope morbiditeta i smrtnosti samo su podstakle kampanju širenja laži i prebacivanje krivice.
Stari svjetski poredak je postao stvar prošlosti
Započela je širenje dezinformacija o „kineskoj kugi“ i „vuhanskom virusu“. Kako je uočio britanski novinar Finijan Kaningam, postalo je očigledno da je „kampanja američke administracije u optuživanju Kine bila samo cinična gomila laži.“
„Američki kult pojedinca negira samu ideju društva“, primijetio je Finingem. „Niko nikome ništa ne duguje. Svi se moraju boriti za sve: obrazovanje, sklonište, hranu, medicinsku njegu. Ono što svaka prosperitetna demokratija smatra osnovnim pravima, poput zdravstvene zaštite ili socijalne mreže za stare i nemoćne, Amerika odbacuje kao socijalističku popustljivost, kao znak slabosti.“
Svijet je, počev od pandemije, prestao da bude jedan i liberalan. Ova tendencija se razvijala već neko vrijeme, dovodeći u pitanje lažni univerzalizam „privilegovane zapadne civilizacije.“
Pandemija virusa korona, tvrdio je ruski mislilac Aleksandar Dugin, predstavlja istinsku prekretnicu u istoriji: „Živimo u vremenu koje označava kraj liberalizma, kraj njegovih zapovjesti i standarda…“
„Svaki pol će svoju budućnost graditi na vlastitom civilizacijskom temelju“, napisao je Dugin. „Nemoguće reći do čega će ovo dovesti. Ali već je sada jasno da stari svjetski poredak postaje stvar prošlosti.“
Pandemija COVID 19 bila je samo jedna u dugom nizu kriza, ali njima nije bio pogođen Zapad. Profesor Univerziteta u Kardifu Fabio Vigi prepoznaje početak ovih kriza „na prelazu milenija, sa Al Kaidom, globalnim ratom protiv terorizma i bočicom bijelog praha Kolina Pauela.“
Ovo je duboka „unutrašnja kriza Zapada“, tvrdi Vigi, koja je porodila i talibane i krizu u Avganistanu, terorizam takozvane Islamske države, dovela do pustošenja Sirije i proizvela inflaciju.
Pandemija je razotkrila Zapad pred „ostatkom svijeta“ i pokazala način na koji on zaista funkcioniše.
(RT Balkan)
