„Daj mu vlast, pa da vidimo kakav je čovjek”

0

Piše: Miroslav Miki Brajović

Čuo sam od starijih da čovjek koji zagazi u bogatstvo izgubi osjećaj za svoje bližnje. Onda se kaže: „Daj mu vlast, pa da vidimo kakav je čovjek”.

Da se nije desio virus korona, da nema Sindikata zdravstva, zaštitnih maski i Seada Čirgića, Crna Gora ne bi saznala ko je, zapravo, ministar zdravlja Kenan Hrapović.

I, onda, pazi čuda, od sindikalne organizacije zdravstva saznadosmo kakvo nam je stanje u samom zdravstvu.

Premijer kulturno odgovori, kako to i dolikuje premijeru, odnosno funkciji koju pokriva. Međutim, svaki građanin koji je svjedok premijerove reakcije shvatio je da je prvi čovjek izvršne vlasti ljut na Sindikat zdravstva zato što je saopštio istinu. Možda i više od toga – ljut što je sindikat pomoć tražio javno, a ne tajno.

Ipak, nije se pitao premijer – kako i zašto reći tajno ono što je javna činjenica i što građani dobro znaju. A narod odlično zna kako i čime raspolaže crnogorsko zdravstvo. Uostalom, kako danas sakriti infektivnu bolnicu i stanje u njoj, kada je bar svaki deseti građanin ušao u nju, a svaki bar jednom prošao pored nje.

Svi smo svjedoci da je ostala ista i da se nije mijenjala u poslednjih 40 godina. Da je muzej, pa mnogo jada. Ljut nam premijer, pa kulturno, prijetećim tonom, reče kako neće, u ovoj situaciji, trpjeti javašluk, u čemu ga u potpunosti podržavam. Uistinu, opet nedorečen u smislu da je nepoznato kome je prijetnja upućena, ministru Hrapoviću ili tekstopiscu istine i samo istine. Nego, da se vratim na početak.

Ministre Hrapoviću, mene kao građanina zabrinjava samo jedno, što Vi imate više građanskih prava ili manje odgovornosti od komandanta Mornarice Vojske Crne Gore, Veska Tomanovića.

Zašto je teško prihvatiti odgovornost za izrečeno od strane Sindikata zdravstva, zašto je teško odgovoriti na dva pitanja „Vijesti”? Zašto je teško uraditi ono što je već uradio Generalštab Vojske Crne Gore i sam Vesko Tomanović? Čovjek je odgovornim činom spasio sebe, svoju porodicu i struku preuzimanjem odgovornosti za počinjeno djelo. Podnio je ostavku.

Danas cijela Crna Gora govori o sramnom djelu Seada Čirgića i još većoj odgovornosti ministra Hrapovića. Pristojni ljudi se pitaju šta Vas je spriječilo, ministre Hrapoviću, da ne preduzmete ništa, apsolutno ništa, povodom izgovorene laži od strane Seada Čirgića? Suludo je optužiti jednu državu za djelo koje nije učinila.

Gospodo Čirgiću i Hrapoviću, ne znam šta ste htjeli ovom neistinom da postignete. Vjerovatno da ponizite svakog Srbina koji živi u Crnoj Gori ili da iskoristite već poljuljane bratske odnose između Srba i Crnogoraca, pa da ih bolje gurnete da udare jedni na druge. A Vi sa strane da gledate i likujete bratskoj nesreći. Na pada mi sada ništa drugo na pamet. Sram da Vas bude, jer silom na sramotu hoćete državu Srbiju u svijetu da predstavite kao lopova i neozbiljnu zemlju.

Ovakvu riječ izgovaraju samo oni ljudi koji nemaju više kud, oni koji biraju između dobra i zla, života i smrti. Na Vama je da procijenite šta sam ja izabrao. Znam ja odlično kako funkcioniše Vaše zdravstvo.

Od kada ga vodite Vas dvojica, sve ste prisvojili za lične potrebe i ličnu borbu protiv neistomišljenika.
Ko ne vjeruje, neka dođe u moj dom, neka vidi mog člana porodice i kakav tretman liječenja ima. Neka vidi s kakvim se bolom nosi, ne mora čovjek biti doktor ili stručnjak da ustanovi s čim se njen duh i tijelo nose.

Koga god da pozoveš iz Ministarstva zdravlja, isti odgovor dobijaš: sve je raspušteno, ništa ne radi, doktori specijalisti svake struke povučeni su na prvu borbenu liniju, svi čekaju koronu. Niko da kaže šta je s ostalima oboljelima, šta je sa organizacijom… Šta je ljudski život? Ništa, baš ništa, bar za Vas, neka se umire, samo da korona nije povod. Bitna je stavka, bitan je procenat – da budemo lideri u regionu po najmanjoj stopi smrtnosti od virusa korona. To je bitno, to će nam valjati za izbore, za pobjedu na izborima, sve ostalo je manje bitno.

E, neće moći, Hrapoviću, Čirgiću i Simoviću onako kako ste naučili! Za Vas i Vama bliske, respiratora će biti, a za narod šta ostane. Neće moći, jer ćemo na kraju morati da svedemo račune za odgovornost svakoga od nas, a ponajviše Vas. Očito da ne razumijete moj jezik, ili imate fobiju od srpskog. Meni nije problem da Vam uputim poruku na jeziku koji je svaki moj i Vaš predak razumio.

Dajem Vam besu, onu kosovsku i kunem Vam se kolijevkom koja me je na Kosovu odgojila, ode li moj član porodice iz zemaljskog života, Vašom krivicom i Vašom neorganizacijom, vi lično ćete biti odgovorni. Za svo ovo vrijeme, Vaši članovi porodice šetaju tašne u vrijednosti od nekoliko hiljada eura. I neka čine, što čine, ima se, može se.

I da Vas pitam – da li Vas to, Hrapoviću i Čirgiću, boli što predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, nudi pomoć Sarajevu koliko i Republici Srpskoj? I što nudi pomoć Crnoj Gori i svim njenim građanima bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost? Dokaz tome je da nudi dva respiratora tamo gdje većinski živalj nije pravoslavni!

Možda Vas boli što se pomoć nudi ravnopravno Skoplju, kao i Tirani. Tako rade, gospodine Čirgiću, veliki ljudi i državnici, mole se jačima od sebe za pomoć svom narodu, pritom uvijek spremni da slabijim od sebe pruže ruku pomoći.

Uistinu ja Vas, gospodo Hrapoviću i Čirgiću, žalim jer funkcije koje pokrivate Vi i Vama slični u Crnoj Gori, obavljate toliko neodgovorno, u najmanjoj mjeri kao da vodite neke resore u zemlji jačine Kine.
Postavljati mržnju ispred tolerancije i ljudskih života kosi se sa zdravom pameću.

Uistinu pripadate vrsti ljudi i naciji koju cijenim ništa manje nego svoju. Zato morate znati da je svaka stara riječ mojih i Vaših predaka bila sveta. Pa kažu: „U svakoj pšenici ima kukolja, negdje manje, negdje više”. Poznajući građane Crne Gore iz redova Vašeg naroda, a moje sugrađane i prijatelje, Vi ste, hvala Bogu, takvi kavi jeste, jedni od rijetkih u Vašem narodu.

Ostajte mi zdravo moji Bošnjaci, muslimani, katolici, Crnogorci, Srbi – građani Crne Gore. U ovim teškim danima iza nas, a još težim ispred nas, molim Vas – hajde da se mi, obični smrtnici, više ne svađamo oko politike. Obećavam da je više spomenuti neću. Zbog situacije koja nas danas okružuje, ona je NEBITNA.

Bitno je ovoga puta pomoći sebi, svojoj porodici i drugima, pomoći struci u Ministarstvu zdravlja, jer je tamo ima, spasavati živote. Spasiti svoj život, svog milog, spasiti drugog, tako se malo traži od nas. Budimo ozbiljni, ispoštujmo ono što organi države zahtijevaju. Ostanimo kod kuće!

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.