Više od pet vjekova nakon što je Leonardo da Vinči nacrtao čuvenog „Vitruvijevog čovjeka“, idealizovanu viziju proporcija ljudskog tijela, čini se da je konačno razotkrivena tajna koja stoji iza remek-djela – i to ne od strane istoričara umjetnosti ili matematičara, već stomatologa. Ključ je u jednom geometrijskom detalju koji potencijalno nudi sve odgovore.
Oko 1490. godine, renesansni genije je stvorio čuveni crtež perom i tušem koji prikazuje nagog muškarca u dvije preklapajuće poze, sa raširenim rukama i nogama smještenim unutar kruga i kvadrata. Ovaj rad predstavlja studiju idealnih proporcija ljudskog tijela i djelimično je nastao pod uticajem zapisa rimskog arhitekte Marka Vitruvija Polija, koji je smatrao da tijelo čovjeka posjeduje istu harmoniju kao i pažljivo projektovan hram.
Proučavajući ovaj najpoznatiji renesansni anatomski crtež na svijetu, dr Rori Mak Svini, londonski zubar s akademskim znanjem iz genetike, tvrdi da je otkrio glavni geometrijski element koji objašnjava kako je Leonardo savršeno uklopio ljudsku figuru unutar kruga i kvadrata. Tajna je navodno skrivena u jednakostraničnom trouglu koji se formira između nogu figure.
Iako se ovaj trougao pominje i u pratećim bilješkama uz originalni rukopis, čini se da do sada niko nije shvatio njegovo pravo značenje. Istraživanje pokazuje da trougao nije bio samo simboličan ili estetski detalj, već nosi dublju poruku. Isti je kao takozvani Bonvilov trougao – geometrijski odnos koji igra ključnu ulogu u anatomiji zuba, konkretno u funkcionisanju ljudske vilice.
Uvođenjem tog trougla kao osnovnog gradivnog elementa, dobija se precizan odnos između kvadratnog i kružnog okvira u crtežu: broj 1,64. Ovaj odnos veoma je blizak vrijednosti 1,6333, poznatoj u nauci kao „poseban broj iz nacrta“, koji se pojavljuje u brojnim prirodnim strukturama. Ista vrijednost se javlja u geometriji ljudske lobanje, u rasporedu atoma u kristalima velike čvrstoće i čak u najoptimalnijem načinu pakovanja sfera.
Ovo otkriće ukazuje da je Leonardo, intuitivno ili svjesno, primijenio univerzalni dizajnerski princip prirode na ljudsko tijelo, isti onaj koji reguliše kako se grade najjače i najfunkcionalnije forme u prirodi. Nije više riječ samo o lijepom crtežu ili umjetničkoj viziji, već o preciznoj, naučnoj hipotezi koja je vjekovima bila sakrivena u vidu jednostavne skice.
Ono što ovo otkriće dodatno potvrđuje jeste uporedna analiza anatomskih podataka – prethodna istraživanja su uporedila Vitruvijeve mjere sa tijelima preko 60.000 savremenih, fizički aktivnih muškaraca i žena. Pokazalo se da da Vinčijev crtež i danas prilično tačno odražava realne proporcije, a neke mjere su tek za nijansu manje ili veće od prosjeka modernog čovjeka.
Prema riječima dr Svinija, rješenje ove viševjekovne zagonetke se sve vrijeme krilo u bilješkama Leonarda da Vinčija, koje ukazuju da taj jednakostranični trougao otkriva univerzalno pravilo dizajna, da je to isti obrazac koji priroda koristi za izgradnju najefikasnijih i najizdržljivijih struktura.
Otkriće, objavljeno u žurnalu Journal of Mathematics and the Arts, bi moglo imati širu primjenu, ne samo u razumijevanju umjetničkog nasljeđa, već i u oblasti stomatološke anatomije, dizajna zubnih proteza i rekonstruktivne hirurgije. Istovremeno, otvara prostor za nova istraživanja renesansne umjetnosti kao potencijalnog izvora naučnih uvida koji su vjekovima prolazili neprimijećeno.
(RT Balkan)
