Prva banka je pokrenula tužbu protiv izvršne direktorice i urednice portala Vesne Radojević, zbog navoda koje su prethodno, u različitim formama i formulacijama, objavili gotovo svi relevantni mediji u Crnoj Gori.
U tužbi se, kako se navodi, osporavaju tvrdnje koje se odnose na poslovanje banke i njeno dugogodišnje prisustvo u javnim raspravama, posebno u kontekstu njene uloge u finansijskom sistemu i povezanosti sa državnim institucijama. Upravo ti navodi, koji su već godinama predmet interesovanja javnosti i medijskih izvještaja, sada su postali osnov spora između banke i jednog novinara.
Ironija slučaja, kako primjećuju medijski analitičari, ogleda se u činjenici da ono što je danas predmet tužbe nije ekskluzivna tvrdnja jednog portala, već tema koju su u različitim periodima obrađivali brojni mediji – često koristeći slične informacije, izvještaje i ranije objavljene podatke.
Prva banka, koja je u javnosti odranije poznata kao institucija koja je više puta bila predmet političkih i ekonomskih rasprava, kroz godine je često dovođena u vezu sa različitim oblicima državne podrške u periodima finansijskih turbulencija. U javnom prostoru se, između ostalog, podsjeća i na ranije slučajeve i medijske navode o intervencijama kojima je, prema tim tvrdnjama, održavana njena likvidnost u kriznim momentima.
Takođe, dio javnosti i medija godinama ukazuje na specifičnu poziciju banke u finansijskom sistemu, uključujući činjenicu da značajan broj državnih i javnih transakcija prolazi upravo kroz tu banku, što dodatno podgrijava debate o njenom stvarnom tržišnom položaju i stepenu institucionalne podrške.
Upravo zbog toga, činjenica da se sada pravni spor pokreće protiv novinarke zbog tema koje su već “prošle kroz ruke” gotovo svih redakcija, otvara pitanje gdje prestaje pravo na kritiku, a počinje pokušaj da se retroaktivno ospori medijski prostor u kojem su iste informacije već odavno postale dio javnog diskursa.
Kritičari ovog poteza smatraju da bi epilog mogao imati šire posljedice po medijske slobode, jer bi, kako navode, značio da se ne dovodi u pitanje samo jedan tekst, već čitav niz ranijih izvještavanja koja su se bavila istim temama.
U međuvremenu, javnost ostaje u poznatoj poziciji posmatrača još jednog poglavlja u dugom odnosu između finansijskih institucija, politike i medija – u kojem se, po pravilu, najglasnije vodi spor oko onoga što je već odavno postalo javna stvar.
