Piše: Želidrag Nikčević
Politika je zaista opasna droga, nikad ne znaš kakvi će se fanatični narcisi pomoliti iz njene poslovične močvare.
Sjećam se, negdje posle čuvenog 5. oktobra u moju kancelariju (glavnog urednika savezne televizije) došao Žarko Korać, tada predsjednik najmanje i vjerovatno najnesimpatičnije stranke u Srbiji. Prije intervjua požali mi se, vrlo ozbiljno: „Evo, pogledaj kakvi se apsurdi dešavaju. Napravili neku anketu popularnosti, onaj Koštunica prvi na listi – a mene, zamisli, nigdje nema!“
I šta da kažeš takvom doktoru nauka, kako da utješiš takvog poznavaoca volje i raspoloženja sopstvenog naroda?
Da, svi mi imamo „objektivne“ predstave o sopstvenoj veličini i ulozi u vasioni. Te predstave su vrlo rijetko skromne, često nerealne, a ponekad baš mesijanske, i zato je u novijoj istoriji smišljen „najmanje lud“ način odmjeravanja političkih snaga – vaš uticaj mora da bude približno ravan broju glasova koji dobijete na izborima. Morate imati nekakvu ovozemaljsku podršku. Određeni političari mogu da vam budu simpatični ili nesimpatični, može vam biti odvratan i čitav sistem predstavničke demokratije, ali čovječanstvo još nije smislilo efikasniji način formiranja organa vlasti.
Ljudi se okupljaju oko određenih političkih ideja, biraju poslanike koji će te ideje zastupati i pokušati da sprovedu u život, a nakon toga – opet izbori. Sve drugo je ili jeftina fantazija ili prosto nasilje.
Nema sumnje, mnogo je razloga za nezadovoljstvo kvazi-ekspertskom vladavinom Zdravka Krivokapića, ali je jedan od njenih najgorih i najopasnijih efekata upravo bezobzirno ignorisanje izborne volje naroda.
To ignorisanje sada je nevješto maskirano prebacivanjem težišta na lidere Demokratskog fronta, kao da iza njih ne stoji niko, kao da njih nikad niko normalan nije glasao, dok se iza premijera pomalja neka mistična sila, kojoj je ispod časti da broji ovozemaljske glasove.
Koliko je taj fanatični narcizam daleko dogurao možemo i ovako provjeriti. Samo zamislite: da je Krivokapić tokom veličanstvenih litija ili izborne kampanje bio iskren i pred „milim narodom“ najavio jedan jedini od mnogih poteza koje danas proglašava spasonosnim – šta bi se desilo? Od „milog naroda“ ne bi ga spasila ni ona Draginja sa nekoliko prezimena.
