Izjave ministra spoljnih poslova Hrvastke Gordana Grlića Radmana predstavljaju nedopustiv pokušaj miješanja u unutrašnja pitanja Crne Gore i slobodu odavanja pošte žrtvama najmonstruoznijih zločina.
Takođe, odakle zvaničnicima iz Zagreba moralno pravo da govore koji praznik treba da obilježava Andrija Mandić, ako on njima ne suflira da li da organizuju proslavu etničkog čišćenja Srba u Oluji i Bljesku ili ne.
Ovakva retorika kojom se obilježavanje genocida naziva „kopanjem rovova“ dotiče samo civilizacijsko dno i pokazuje duboko nerazumijevanje boli koju nose Srbi, Jevreji i Romi zbog u najgorim mukama nastradalih sunarodnika.
Dok Zagreb drsko diktira koje praznike crnogorski zvaničnici treba da obilježavaju, istovremeno demonstrira potpuni izostanak iskrenog pijeteta prema žrtvama jasenovačkog logora smrti. Umjesto pokajanja, dobijamo političko tutorstvo koje pokušava da zabrani sjećanje na nevine žrtve pod maskom navodnih „dobrosusjedskih odnosa“.
Tvrdnja da sjećanje na Jasenovac produbljuje podjele uvreda je za zdrav razum i sve stradalnike sistema logora koji su bili oličenje zla u Drugom svjetskom ratu.
Ovakvim stavovima Hrvatska pokazuje da joj nije stalo do istinskog pomirenja, već do revizije istorije u kojoj se stradanje naroda relativizuje radi trenutnih političkih interesa.
