PIŠE: Slavko Mašović

 

Veliki broj glasača DPS – a, partije u stečaju, koja nakon niza izbornih poraza i debakla na nedavno okončanim predsjedničkiim izborima sada traži novo partijsko utočište.

Jedni, da bi sačuvali, već uz pomoć partije, prigrabljene privilegije; drugi, da bi po istoj matrici, koja je funkcionisala prethodne tri decenije, ostvarili svoje, u najvećem broju slučajeva, nerealne ambicije.

Gro peletača, koji sada žele da odlete iz DPS – a, partije u kojoj se na desetine funkcionera pribojava i očekuju telefonski poziv GST Novovića, novom partijskom knjižicom žele da sebi osiguraju stalni posao u javnom sektoru.

Iako nijedna partija nije gadljiva na nove glasače, ovdje je problem što preletači sa sobom donose neregularne navike iz prethodnog sistema.

Ogroman broj njih nema nikakve profesionalne reference, ne umije da radi ništa izvan šablona po kojem su funkcionisali godinama. A druga polovina nerado radi, osam sati na poslu im je vječnost, imaju vrlo „osjetljvo“ zdravlje posebno oko vikenda i praznika, kada sa posla odsustvuje makar petina zaposlenih.

Prosto, ljudi su naviki da vrlo malo rade, da često odsustvuju sa posla i da je za to prelako naći razlog.

Njih ustrojiti da redovno dolaze na posao, da predano rade i da se trude je gotovo nemoguća misija.

Broj onih koji su nabavili diplomu i ne znaju nijednig druga sa studija je zabrinjavajuće veliki.

Kada se to sve ima na umu partijama nove vlasti, koje su sada na udaru preletača iz DPS – a, neće biti nimalo lako. Glasači su dobrodošli ali nijesu njihiva nerealna očekivanja i ambicije, rđava radna kultura, nerad i, najblaže rečeno, klikavo obrazovanje.

Tagovi