Crnogorski fenomeni: Zapaljena zastava vrednija od spržene zemlje!

4

Zapaljena crnogorska zastava u Budvi. Vijest koja je kao talas zapljusnula režimske medije, koji su, kao po difoltu, u istom momentu, zajedničkim snagama oplakali sudbinu jedne državne zastave. I sve to je objavljeno kao glavna, udarna vijest. Da drama bude potpuna, u istom tekstu je objavljena vijest i da policija radi na rasvetljavanju slučaja paljenja te zastave.

Da ne bude zabune, paljenje zastave je vandalski i huliganski čin. Čak i na plažnom baru, koji nije objekat od državnog značaja. Za osudu je sve to, kao što je za osudu da se na plažnom baru drže državne zastave. Počinioc mora biti pronađen i procesuiran. Tu dvojbe nema. I svaki takav čin je za osudu i kritiku. Skrnavljenje državnih simbola je za svaku moguću kaznu.

Ali isto tako, skrnavljenje je i uništavanje zastave Kraljevine Crne Gore. I onaj ko zapali crnogorsku zastavu, na plažnom baru, treba da odgovara kao i onaj koji uništi zastavu Nikole Petrovića, nekadašnjeg gospodara Crne Gore. I nema razlike između onih koji uništavaju te obje zastave. Bilo da su na jarbolu ili nacrtane na zidu. Zastava je zastava, ma gdje se nalazila i ona mora biti zaštićena.

Međutim, ne možemo a da ne primijetimo jedan drugi fenomen u Crnoj Gori, prisutan kod tih istih režimskih medija koji horski oplakuju crnogorsku zastavu, na plažnom baru, a ćute na činjenicu da je Crna Gora ekonomski spržena zemlja. Uništena i ekonomski spaljena po temelju, ponižena, bez radničke klase i bez ijednog preduzeća.

Redom su “paljeni” “Radoje Dakić”, “Marko Radović”, “Obod”, “Tara”, “Titeks”, “13 jul”… I ovi što danas oplakuju jednu zastavu, revnosno su ćutali na uništavanje gore pomenutih preduzeća i još mnogih drugih. Kako to da je jedna zastava, vrednija od sve radničke klase u Crnoj Gori? Kako to da ih ne interesuje sudbina radnika tih preduzeća, koje je jedna politika uništila? Ili, kako to da je jedna zapaljena zastava postala važnija od 200.000 građana Crne Gore koji već više od mjesec dana protestvuju širom Crne Gore protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Ili je možda prevelika briga za jednom zastavom pomutila osjećaj za realnošću, pa svjesno smanjuju broj na sve masovnijim i brojnijim litijama širom Crne Gore.

Dvostruki aršini su nas i doveli dovde. Prioritet je samo ono što neko na vrhu procijeni da je prioritet. Tako je jedna zastava postala važnija od druge. A obje zastave su zastave naroda Crne Gore. I ona spaljena preduzeća su bila naša preduzeća, ali njihovo “paljenje” ipak, ako je suditi po nekima, nije u rangu zapaljene zastave!

4 Comments
  1. Rikardo komentariše

    Postovanje se MORA ZASLUZIT, nikako nametati na silu, ko god je zapalio ne smatra je svojom. Mnogo zla je vidio taj narod pod tom zastavom. Neka gori!!!

    11
    3
  2. DP komentariše

    Ima razlika, druže – jedno je DRŽAVNA zastava, a drugo ta koju možete da volite koliko oćete, ali nikako nije, a mislim i da neće biti u istoj ravni ka i državna, to da jednom ukapirate. Jahali ste Crnu Goru skoro 100 godina, i dosta je bilo. E sad ste sjahali i to zavazda, pa da čete prokrilatiti.

    2
    10
    1. Raulio komentariše

      Sjašite vi više s Crne Gore, evo 30 godina uništavate državu. Jedina diktatura u Evropi sa nacionalnin IQ prosjekom 85, to je donijelo Milovo kraljevanje.

      6
      2
  3. Autohtona Crnogorka komentariše

    Pod tom i u ime te zastave sam zlostavljana i ucjenjivana, a nisam bila jedina. Prema tome, zar ne bi bilo suludo da prema takvom simbolu gajim bilo kakvo postovanje!

    4
    2
Ostavite Komentar

Your email address will not be published.