Crno bijeli u dramatičnom finišu savladali Subotičane 2:1
Postoje utakmice kad čak ni njegovo veličastvo rezultat nije u prvom planu. Jeste Partizan osvojio bodove, potvrdio psihološklu stabilnost posle energetske i fizičke potrošnje u Novom Sadu, ali meč sa Spartakom mogao bi da mu koristi daleko više od zadržavanja teškom mukom sačuvanog – tek dva minuta prije kraja postigao gol odluke – savršenog učinka na stadionu u Humskoj 1 tokom 2021.
Posebno ako ono što su pojedinci nagovijestili u pobjedi 2:1 budu nastavili da prikazuju do kraja sezone, sa akcentom na finalu Kupa Srbije, a jednako bi značajno bilo ako bi im učinak iz prvog poluvremena duela sa Subotičanima poslužio kao matrica ponašanja u susret narednom takmičarskom ciklusu.
U prvom redu odnosi se to na Lazara Pavlovića, strelca gola koji je timu Aleksandra Stanojevića prokrčio put ka devetom uzastopnom trijumf na domaćem terenu. Mladi vezista kao da se vremenskom mašinom vratio 13 mjeseci unazad, kad je na istom mjestu sa dva hica prizemljio Plave golubova, tada u Kupu Srbije. U završnom susretu 33. superligaškog kola opet se ispostavio fatalnim za goste sa sjevera države, u namjeri da pokaže da bi ponekad strčni štab i na njega mogao da se osloni. Posebno kad ne može da računa na Sejdubu Sumu (zbog povrede neće igrati ni na gostovanju Proleteru) ili Bibarsa Natha (usljed umora ušao tek 20 minuta pre kraja i rešio duel pogotkom iz penala).
Nije samo do gola. Lazar Pavlović je sve vrijeme tražio loptu, učestvovao u igri, nudio se, birao racionalna rješenja, imao još dvije, tri šanse da ukrasi partiju, ali ako ništa drugo makar je podsjetio na igrača koji je u maju 2019. debitovao u Nišu. Kad bi svaki put igrao ovako kao protiv Spartaka…
Partizanovu drugu ovosezonsku pobjedu nad Subotičanima (i jesenas bilo 2:1) obojio je i Nemanja Jović. Njegove kretnje, direktnost u igri u ulazak u šanse pokazatelj su da momak „klase 2002“ izrasta u bitnu kariku Stanojevićevog tima. Jović je bio konstantna opasnost po Filipa Dujmovića, jedina zamjerka je što nije postigao gol, posebno u trenucima kad se od favorita očekivalo da „ubije“ utakmicu. Tu veliku šansu momku iz Zvornika spremio je baš Lazar Pavlović, potvrđujući da je mladost crno-bijelih imala zadovoljavajuće veče.
Posebno kad se njima doda Nikola Štulić. Rezervni napadač je iznudio jedanaesterac posle blagog kontakta sa Mihajlom Ivančevićem i omogućio Bibarsu Nathu da pokaže zašto je nepogrješiv sa bijele tačke, iako je 11. uspješno realizovanim kaznenim udarcem reprezentativac Izraela zamaskirao neefikasno izdanje favorita. Neefikasno, jer su šanse, kao na susretima sa Radničkim i Mačvom, propuštali Asano, Jović, Pavlović, Holender…
U prethodna dva kola crno-bijele nije stigla kazna. Ove nedjelje jeste. Maltene ni iz čega, jer je skoro sve vrijeme bio bezopasa na tuđoj polovini, Spartak je postigao gol koji je mogao da znači iznenađenje. Autor je Milan Maričić, rezantnim udarcem reagujući na odbitak pošto je njegov kolega Nikola Srećković uzdrmao prečku iz slobodnog udarca, pošto je minut ranije Igor Vujačić bespotrebno faulirao Lazara Tufegdžića u opasnoj zoni.
Bile su to jedine dvije prijetnje Spartaka na utakmici i lako je moglo da se desi da sastav Vladimira Buača neporažen napusti Beograd, ali to ne bi bilo zasluženo igrom. Jer, Partizan jeste bio bolji, na krilima raspoloženog desnog beka Marka Živkovića stvorio veliki broj šansi i sve do finiša iskoristio samo jednu iz igre, ali je već trka za titulu riješena, onda je makar Aleksandar Stanojević dobio potvrdu koliko zimski novajlija iz Voždovca može da bude opasan pred tuđim golom, pošto je domaćin opasan bio svaki put kad bi 26-godišnji defanzivac ubacio loptu u kazneni prostor. Doduše, u prvom dijelu. U drugom ne baš. Kao i cijeli tim.