I dok je sasvim razumljivo da su nacionalna osjećanja trojice u Briselu veoma viđenih Hrvata povrijeđena izložbom o Jasenovcu, možda su sva trojica pobornici teze da Jasenovac i nije bio logor nego izletište u koje su Srbi slani na oporavak, mjesto dobrovoljne prakse za srpske đake sa Kozare, Korduna, iz Like i sa Banije, drugi dio ove slagalice zaista je do krajnjih granica nerazumljiv i neshvatljiv.
U kakvu to Evropsku uniju hrli Srbija, u koju to Evropsku uniju želi Srbija, toliko strastveno i samoubilački da taj put nema alternative kad dvojica evroparlamentaraca, a EP je, da podsjetimo, jedan od ključnih institucionalnih stubova EU, ne mogu očima da vide izložbu o Jasenovcu, a kamoli da se izvine srpskom narodu za to stratište?
I drugo pitanje, ko predstavlja tu EU u koju svim silama hrli Srbija? I, šta Srbiju tamo čeka? Da li će se skorih dana uz priznanje tzv. Kosova i sankcije Rusiji kao novi uslovi za ulazak u EU pojaviti i prihvatanje nove istorije po kojoj je Jasenovac izletište puno cvijeća u kojem zločina i nije bilo?
Istoriju u kojoj se Prebilovci nisu ni desili, istoriju u kojoj učiteljica Stana iz Prebilovaca nije satima silovana u učionici pred djecom, a zatim i ona i djeca i još 1.000 nevinih meštana surovo pobijeni? Istoriju u kojoj Starog Broda nije ni bilo, u kojoj se djevojke, Srpkinje, nisu hvatale za ruke i sa litica skakale u Drinu kako ne bi pale u ruke Francetićevim koljačima?
Istoriju u kojoj nije bilo hercegovačkih jama, u kojoj crkva u Prebilovcima zajedno sa kostima hiljada mučenika iz jama nije ponovo dignuta u vazduh devedesetih godina prošlog vijeka?
I, na koncu, ko su ti ljudi, izvjestitelji, evroparlamentarci koji očima ne mogu da vide izložbu o Jasenovcu, i šta to predstavljeno na toj izložbi nije istina pa ih vređa? I kome se to Srbija klanja i od koga zavisi na EU putu? Pred kim se ponižava?
Za one za koje EU nema alternativu, tek par dobro poznatih podataka koje mi u Srbiji pročitamo pa za dva dana zaboravimo na putu ka raju EU.
Evroparlamentarac Ivo Davor Štir rođen je 1972. u Argentini, u Buenos Ajresu, a kako se navodi na Vikipediji, potomak je političkih emigranata koji su u Argentinu došli poslije Drugog svjetskog rata.
„Njegov deda Ivan Štir bio je pukovnik ustaške vojske i pomoćnik Vjekoslava (Maksa) Luburića, a deda po majci Milorad Lukač bio je jedan od vodećih emigrantskih političara Hrvatske seljačke stranke“, piše na ovom sajtu.
Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović je 2021. u Vukovaru spomenuo Ivana Štira, nazivajući ga „čepinskim ubicom i ratnim zločincem“.
Na internetu se može naći podatak da je unuk u mladosti slavio 10. april, dan kada je 1941. godine uspostavljena Nezavisna država Hrvatska, ali se kasnije javno odrekao veličanja te tvorevine.
Stiven Nikola Bartulica u Hrvatskoj je poznat kao istaknuti član hrvatske emigracije koji se tokom rata vratio u domovinu. Poznat je i po obavještajnom radu za Tuđmana, po izuzetno konzervativnim stavovima koje je stekao obrazovanjem u više katoličkih institucija.
„Bartulica je kao član katoličke organizacije ‘Opus Dei’ zapravo pionir agresivne konzervativne misli u Hrvatskoj, koja je svoje zvjezdane trenutke doživjela referendumom o ustavnoj definiciji braka u Hrvatskoj, a nešto manje sjajne u borbi protiv Istanbulske konvencije i polnog vaspitanja u školama“, pisao je 2024. godine hrvatski portal „Indeks“.
Vođa delegacije koja je danas u Skupštini Srbije odbila da prođe pored izložbe o Jasenovcu i izvjestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Tonino Picula, bivši je pripadnik „Crnih mambi“, jedinice hrvatske vojske odgovorne za brojne zločine protiv srpskog stanovništva tokom rata u Hrvatskoj devedesetih.
Oni koji u Srbiji pamte duže od mjesec dana sjećaju se da se Picula na 30. godišnjicu zločinačke akcije „Oluja“ javno hvalio svojom fotografijom na kojoj pozira sa puškom u uniformi „Crnih mambi“.
Sem ovog, uniforme Prvog pješačkog bataljona 2. brigade Zbora narodne garde (ZNG) „Gromovi“, kako je zvanično ime Piculine jedinice, nastale su po ugledu na ustaške uniforme iz Drugog svjetskog rata, koje su nosili takozvani „crnci“ Jure Francetića kao poznata ustaška „legija“ koja je klala srpske civile po Bosni, a posebno Podrinju.
Da podsjetimo još jednom, legija Jure Francetića u proljeće 1942, na „krvave Mladence“, pobila je u Miloševićima i na Starom Brodu na Drini kod Višegrada, u neviđenom masakru, 6.000 srpskih civila iz istočne Bosne, žene, djecu, starce…
„Jedan ustaša uze moju sestru od tri godine, baci je uvis. U ruci mu puška sa bajonetom, dočeka je i pravo baci u Drinu. Nasta pravo klanje naroda. Mene je negdje između Miloševića i Starog Broda zajmio jedan pijani ustaša, gađajući me bajonetom. Uteknem mu nekako i sćučurim se među poubijane. Kriomice gledam kako mi ubiše majku i mlađu braću. Svega i svačega je bilo. Mnoge djevojke, gledajući zvjerstva, ne čekajući da im se približe ustaše masovno su skakale u Drinu. A Drina puna leševa, među njima samo vidiš, zaplove ženske kose…“, davno je svjedočio Miloš Bašović iz Borike kod Rogatice koji je čudom preživio masakr.
I, tako je to kod nas Srba na evropskom putu bez alternative.
Ako je surova, puka istina, da smo do prije koju deceniju zarad bratstva i jedinstva zaboravili i Prebilovce i učiteljicu Stanu, i Stari Brod i hercegovačke jame, zločine NDH, srpske mučenike, zašto sada ne bismo bili na evropskom putu, ka Briselu u kome se o našem članstvu pitaju Bartulica, Picula i Štir, unuk Pavelićevog pukovnika Štira?
(RT BALKAN)
