Kako izbjeći eventualne američke sankcije u pružanju vojne pomoći , a istovremeno zadovoljiti Brisel i njegova očekivanja u smislu ispunjavanja pristupnih obaveza iz Poglavlja 31 koja se odnose na vladavinu prava u kontekstu spoljne, bezbjednosne i odbrambene politike?
Marinko UČUR, Banja Luka-Podgorica
Mala balkanska država Crna Gora, godinu nakon proglašenja nezavisnosti i razdruživanja sa Srbijom, 2007. godine, potpisalaje SOFA Sporazum sa Sjedinjenim Državama. Vlast se tako obavezala da neće izručivati Međunarodnom krivičnom sudu američke državljane, koje bi taj sud eventualnogonio za genocid, ratne zločine ili zločine protiv čovječnosti.
Sporazum su potpisali tadašnji crnogorski predsjednik Filip Vujanovići američka državna sekretarka Kondoliza Rajs, uprkos činjenicida je bio u suprotnosti sa politikom EU.
Imajući u vidu evropske aspiracije Crne Gore, Brisel nije prestajao da upozorava zvaničnu Podgoricu da je neophodno da svoje zakonodavstvo uskladi sa evropskim vrijednostima. Drugim riječeima, evropska administracija otvoreno zahtijeva odustajanje od SOFA sporazuma – dokumenta koji određuje vojno-bilateralne odnose zemalja-saveznica sa SAD.
U međuvremenu, sporazum je na snazi skoro 15 godina u periodu kada je na vlasti bio predsjednik Milo Đukanović i njegova Demokratska partija socijalista (DPS).
Otkako je 30.avgusta prošle godine Đukanovićeva partija izgubila izbore i otišla u opoziciju, stvari pokušavaju da se promijene, ali nova vlada premijera Zdravka Krivokapića je svjesna da neće biti jednostavno jednostrano odustati od sporazuma sa Amerikancima.
„U cilju usklađivanja s opštim stanovištem EU o integritetu Rimskog statuta, u narednom periodu biće nastavljene aktivnosti u smislu postepenog iznalaženja optimalnog modela, prihvatljivog svim stranama“, oglasila se Kancelarije za evropske integracije Crne Gore, ne navodeći eksplicitno da će sporazum sa Amerikancima biti stavljen van snage, jer bi to značilo uskraćivanje vojne pomoći Crnoj Gori od strane transatlantskog saveznika.
Istovremeno je naglašena potreba uvažavanje obaveza prema međunarodnim partnerima”. Drugim riječima, “vruć krompir” je sada u rukama nove crnogorske vlade, koja ne pokazuje spremnost da odustane od sporazuma, ali ne nudi rješenje koje će biti zuadovoljavajuće za Brisel i njegova očekivanja.
U namjeri da provjerimo raspoloženje sadašnje opozicije, a u vrijeme potpisivanja sporazuma, vladajuće garniture u Crnoj Gori, pokušali smo dobiti tumačenje nekolicine članova crnogorskog parlamenta.
Na pitanje RT DE – kakva je sudbina SOFA sporazuma imajući u vidu državne interese, ali i zahteve Vašingtona i Brisela, poslanici opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) Raško Konjević i Draginja Stanković-Vuksanović , izbjegli su direktan odgovor.
S druge strane, član parlamenta iz vladajuće koalicije Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP), sumnja u spremnost aktuelne vlade da se zamjeri Amerikancima:
Milan Knežević – audio izjava za RT DE:
“Radi se o još jednom paradoksu crnogorske spoljne politike naslijeđenom još iz vremena Mila Đukanovića, koji je u tom trenutku izazivao, ai sada izaziva, brojne kontraverze i nedoumice o tome šta su spoljnopolitički prioriteti naše države, ali, nažalost, i prihvatanje činjeničnog geopolitičkog stanja o ulozi Crne Gore na svjetskoj pozornici. Nisam pratio niti mi se čini da je nova vlada Zdravka Krivokapića izlazila sa svojim stavom vezano za ovo pitanje, ali pretpostavljam da će se i ona opredijeliti za isti model kao što su to radile iprethodne vlade Mila Đukanovića, Duška Markovića, Igora Lukšića” – skeptičan je Knežević.
I Gojko Raičević, urednik portala IN4S (www.in4s.net) u audio izjavi za RT DE, vrlo je oprezan u prognoziranju spremnosti vlade da se upusti u postupak jednostranog raskida sporazuma:
“Lideri tri koalicije koje su osvojile većinu na izborima u Crnoj Gori, Zdravko Krivokapić, Aleksa Bečić I Dritan Abazović, u septembru prošle godine su potpisali sporazum kojim je definisano šta će biti prioriteti i obaveze vlade koje će ova trojica formirati nekoliko mjeseci kasnije. U tekstu sporazuma oni se obavezuju da će nastaviti evropski put Crne Gore i da će odgovorno sprovoditi sve međunarodne ranije preuzete obaveze, te jačatii unapređivati saradnju sa NATO savezom…ali I ubrzano, potpuno i posvećeno realizovati sve reforme neophodne za punopravno članstvo Crne gore u Evropskoj Uniji.
Biće zanimljivo pratiti kako će se crnogorska vlada izboriti sa mogućim odustajanjem od sporazuma sa SAD iz 2007.godine, znajući da je taj sporazum u suprotnosti sa zahtjevima Brisela i standardima Evropske Unije”.
Stručna javnost u ovoj zemlji je, očekivano, protiv svakog sporazuma koji daje bilo kakav ekskluzivitet državama ili organizacijama, u smislunjihove supremacijenad domaćim pravosuđem.
“Taj Sporazum nikada nije trebalo potpisivati.
2007. godine sam bio protiv njegovog potpisivanja i sada sam protiv, ne samo zato što je u suprotnosti sa našim obavezama u kontekstu evropskih integracija, nego je ‘član 98’ protivan Rimskom statutu Međunarodnog krivičnog suda”, smatranekadašnji sudija Evropskog suda za ljudska prava iz Strasbura, inače profesor Pravnog fakulteta u Podgorici, Nebojša Vučinić.
Koliko će dugo crnogorska vlada uspijevati da “sjedi na dvije stolice” ne zamjerajući se ni Briselu ni Vašingtonu, trenutno je velika nepoznanica. Ako se bude rukovodila interesima građana Crne Gore i njenom evropskom agendom, za mnoge štetni sporazum sa Amerikancima, uskoro bi mogao biti “ad acta”.
A dok se to ne desi, vlada u Podgorici je ionako na ozbiljnim iskušenjima…
(Vidovdan.org)
