CRNA GORA JE CRNA URA
piše: Bećir Vuković
Prespajanje politike i religije, neće biti samo stvar filma i iluzija, davno je upozorio genijalni Žan Lik Godar. Unekoliko, ta iluzija postala je i naša stvarnost, ali tek u 21. vijeku.
Scena prva: Krsteći se, sa tašnom i Sporazumom pod pazuhom mandatar Krivokapić ulazu u kancelariju EU u Briselu…
„Nešto se mora mijenjati, kako bi sve ostalo isto“, kaže Godar, režiser i militantni intelektualac, i promašeni revolucionar iz ’68.
Kad sam ovo, davno, čitao, nisam znao šta znači, niti mi je bilo logički održivo, ali je lijepo zvučalo i u prevodu na srpski jezik.
Otkako na političku scenu stupi Zdravko Abazović, i tajkuni sa obadvije strane, i sveštenici – politikantski spletkaroši – Godarova definicija jasna je ko dan, i tačnija u prevodu nego u originalu…
Nisam ni slutio da ću uživo sresti lik iz filma „Strašni“. Ali, evo mandatara.
U to davno vrijeme, niko nije znao šta znači trik sa torbom u bioskopskoj sali ispod sjedišta, sada, ko ništa ne razumije na okresu bijelog svijeta, zna šta znači torba ispod sjedišta.
U Kanu, u redovima novinari su dugo čekali premijeru filma o Godaru. Iznenada, jedan je uzviknuo: „Pozovite Godara da prekine ovu farsu“, i prolomio se smijeh i aplauz.
U istom trenutku, iz sale je raspomamljeno istrčavalo nekoliko žena, vrišteći – torba, torba..!
Naime, čisteći salu, čistačice su ispod nekog sjedišta ugledale užas – ugledale su – torbu..!
Kako se sve više preklapaju političke i religijske doktrine, nije rečeno da i mi nećemo jednog lijepog dana zaurlati – torba, torba..!
(Naša politička drama još nije stigla do ostavljene torbe ispod stolice…)
Druga scena: Krivokapić u Kapital plazi obrazlaže stručnost eksperata, a, neko, od novinara zapomaga – torba, torba, i kroz otvoreni prozor skoči u fontanu…
Dok se nesuđeni ministar odbrane kupao i sapunjao, 10 minuta prije inauguracije, obaviješten je od mandatara da na njega ne računa, i iluzija o ministarskoj fotelji, raspršila se ko mjehurići od sapunice.
Komentarišimo ovaj imoralni čin. Mandatar se pred cijelom javnošću poigrao sa – nevinim – čovjekom. Ako mandatar misli da bilo koja žrtva nije nevina, onda se on valja u blatu svetogrđa.
Onda je kandidatkinja za pregovore sa EU objavila kako je dobila upozorenje sa nekih adresa o čeme se tu radi, i pobjegla. Nije rekla da li je upozorenje dobila iz kancelarije EU. Često, značenje se krije u onome što ne piše.
Ako se mandatar tako zejebava sa ljudima koje imenuje za ministre (u prolazu i imenuje i razrešuje), onda, kakav odnos očekuje prema njemu.
Iz neposredne blizine gledao sam odnos i prema liderima Demokratskog fronta Mandiću, Kneževiću, Medojeviću, i slutim:
Narod je jednog nazvao lopovom (!), drugoga će nazvati lažovom..(!)
Lako je pročitati da mandatar nije, baš, sam, sastavljao vladu. Ali, mandatar možda uopšte nije projektovan, i, ostaje nam nada da je notorni diletant.(Slutite, zašto ne kažem – u Boga se nadam..?)
Skoro da smo za 3 mjeseca mandatovanja Zdravka Kripovića zaboravili 30 godina vladavine Mila Đukanovića. (Jeste, ‘nešto se mora mijenjati da bi sve ostalo isto’…)
Sve zavisi kako čitate: nešto izgubite a nešto dobijete u prevodu. Nečitač ništa ne gubi…
Malo ćemo iskositi Godarovu misao i primijeniti na našu političku stvarnost do 30. avgusta 2020. godine. Evo, kako vaš pisac čita političku scenu crnogorskog diktatorskog društva:
Ne mijenjati ništa kako bi sve postalo drukčije. To je bila deviza depeesa, u, mom slobodnom prevodu…
(Trebaće nam i kondicije sa Zdravkom i Dritanom narednih 200 dana, računam, do narednih izbora.)
U tih 200 dana računam i izbore u Nikšiću i Herceg Novom. U te izbore, računam, ne bi trebalo da se miješaju popovi i popadije. Naročito, ne (!), u Herceg Novom. Zašto akcentujem Herceg Novi.
A, ogrije, spuštam se do obale, pa ne bih volio da nam se putevi ukrštaju. Bolje je da idemo paralelnim ulicama, pa ako se negdje i tučimo, bože moj, viša sila, što kaže jedan nerukopoloženi tajkun.
Crkva je imala predlog, i izvela Krivokapića. Dosta, za sledećih 100 godina. Pomenulo se, ne povratilo se…