Nakon početka specijalne operacije Rusije i sukoba sa Ukrajinom, Zelenski i njegova država dobijali su ogromnu podršku sa Cetinja, prijestonice Crne Gore.

Svakodnevno su Cetinjani šetali kako bi iskazali svoju podršku Ukrajini, ali istovremeno koristeći to za političke parole usmjerene prema ruskom i srpskom narodu. Ukrajinci su sigurno crpili snagu sa protesta grada heroja za koji vjerovatno i ne znaju da postoji i tako dobili motivaciju da pruže jak otpor ruskoj vojsci. Očigledno da Rusi nisu očekivali ovako jaku moralnu podršku koju je Ukrajina dobila od Cetinjana i da će to Ukrajince toliko motivisati da pruže tako jak otpor.

Poslednja šetnja Cetinjana je, primjećujemo, bila 3. juna. Da li zbog velikih vrućina ili pak zauzetosti od prevelike ljubavi sa „Bošnjacima“ i njihovog bureka sa sirom, nije poznatno. Ipak, činjenica je da protesta Cetinjana nema a da je, interesantno, od tad ukrajinska vojska počela da trpi teške gubitke. Da li su Cetinjani ipak stali na stranu Rusije, nakon 100 dana podrške Ukrajini i time poslušali amanet svetog Petra cetinjskog koji je kazao da „ko ne bio vjeran jednorodnoj, jednojezičnoj i jednovjernoj Rusiji da Bog da živo meso od njega otpadalo“?

Svakako, šteta je da ovoliki protestni kontinuitet padne u vodu nakon samo 100 dana, gdje su se Cetinjani pokazali kao nepokolebljivi stub otpora Rusiji, koja ih faktički ni ne napada, ali su i pored toga oni protestovali.  Bilo kako bilo, posljedice nedostatka podrške Cetinjana se već osjećaju na frontu u Ukrajini, što je i sam predsjednik Zelenski priznao kazavši: „Trpimo velike gubitke“.

Tagovi