CENZURA U GLAVI ALEKSANDRE SUBOTIĆ! „Novinari“ Junajted grupe izmislili sastanak Lučića i Milera, i napali Vučića da spasu šeficu

OVO što se dešava na N1 i Nova S ovih dana nije samo dno, to je aktivno podrivanje osnovnih principa novinarstva. Tužno skovana priča, zasnovana na (uvijek) anonimnim izvorima i neosnovanim optužbama, koje se baziraju na – „rek`o mi jedan čovjek“, lansirana samo sa jednom namjerom – da se unaprijed diskredituje novo rukovodstvo Junajted grupe, zaštiti pozicija Aleksandre Subotić i obriše svaka odgovornost starih struktura.

Kao što to obično biva, u sve se po dužnosti uvlači i predsjednik Srbije. I sve to pod izgovorom cenzure i „borbe za slobodu medija“.

U centru „afere“ nalazi se navodni „tajni razgovor“ između Stena Milera, novopostavljenog generalnog direktora Junajted grupe, i Vladimira Lučića, direktora Telekoma Srbija. Glavna tema njihovog razgovora je, ni manje ni više, nego smjena Aleksandre Subotić. Tajni izvor je „onaj neki čovjek koji je sjedio ispod stola i slušao“.

Dokazi? Naravno da ih nema. Ali kako ne povjerovati na riječ medijima kojima se istraživački rad zasniva na spekulacijama i proizvoljnim zaključcima. Potvrda učesnika? Ne postoji. Ali to nije spriječilo OCCRP i Raskrinkavanje da u sopstvenom maniru od kafanskog scenarija naprave udarnu priču, veću od bilo kog realnog dokaza.

Koji normalan čovjek može da povjeruje da „neki izvor“ zna šta je rečeno na privatnom sastanku dvojice direktora, od kojih nijedan to nije potvrdio, i obojica demantuju samu suštinu tvrdnji?

Stari kadrovi, povezani sa prethodnim menadžmentom, vide da gube uticaj. Vidjeli su šta se dogodilo sa Šolakom i Boklagom. Vidjeli su smjene u srpskom ogranku. I znaju da su sljedeći. Zato se kreće u preventivni napad – umjesto da se brani učinkom, brane se pozicije fabrikovanjem krize i cenzure koja se sprema njihovim višegodišnjim neistinama.

Unaprijed puštena laž kao oružje

Cilj ovakvog teksta je efekat, odnosno da se novom direktoru Stenu Mileru unaprijed vežu ruke. Da svaka njegova odluka bude predstavljena kao politički dirigovana. Da se javnost ubijedi da se „sloboda medija“ ruši prije nego što bilo šta konkretno bude urađeno.

Ovim se direktno vrši pritisak na novo rukovodstvo, i što je najgore, oni koji plasiraju ovakve teze sami sopstvenu firmu iznutra urušavaju. Sa ovakvim „saradnicima“, neprijatelji nisu ni potrebni.

Da stvar bude još apsurdnija, kroz tekst provejava da su OCCRP i društvo potpuno svjesni da nemaju dokaze. Ali to ih ne sprečava da objave, jer u ovoj igri nije poenta istina, već percepcija.

Šta je zaista sramota?

Sramota je što se zloupotrebljava tema slobode medija kao štit za očuvanje funkcija. Sramota je što se predsjednik države po automatizmu uvlači u svaki lažni narativ, samo da bi se priči dala politička drama.

Sramota je što niko nema hrabrosti da kaže – možda je vrijeme za smjene. Možda niko nije nezamjenljiv. Možda je novo rukovodstvo došlo da stvari sredi, a ne da ih ugasi. Ali kad nema argumenata, onda se spinuje.

Ako je bilo razgovora – gdje su dokazi? Ako nije – zašto lažete?

Jedno od ta dva mora da je istina. Ukoliko je Miler zaista sjedio sa Lučićem, dok je „neki čovjek“ sjedio ispod stola i slao transkripte „istraživačkim novinarima“, onda bi autori ovog tužnog pamfleta trebalo da dokažu. Ali ako nije – što je po svemu sudeći tačno – onda neko treba da odgovara za laži koje se serviraju kao istina.

Ovakve stvari zaslužuju momentalni otkaz, čak i ako nije bio planiran – ne podršku. Svi koji učestvuju u ovakvim igrama, bilo kao izvor, pisac ili „slučajno dobro obaviješteni“ novinar, direktno urušavaju kredibilitet firme koju navodno brane. Sloboda medija nije to što kažu OCCRP i Raskrinkavanje, a posebno ne ono što dolazi sa platformi N1 i Nova S – sloboda medija je pravo na istinu. A ovdje toga nema ni u tragovima.

Zato, umjesto da se bajate izmišljenim pričama i političkom histerijom, možda je vrijeme da novo rukovodstvo dobije šansu da radi. A svi koji su učestvovali u ovom sramnom spektaklu? Da, treba da odu. Odmah.