Darko Bulatović, sin bivšeg direktora podgoričke Budućnosti Vladimira Bulatovića, kojeg je 2016. godine u beogradskom kafiću upucao u stomak Ivan Vujović iz Crne Gore, nije se na pretresu u Višem sudu u Beogradu baš sjećao šta se tada dogodilo i ko ga je ranio.
On je na suđenju Vujoviću za pokušaj njegovog ubistva saslušan kao svjedok-oštećeni i kratko je kazao da se posvađao sa nekim, da je bio povređen i da je završio u bolnici.
– Ne sjećam se sa kim sam se posvađao. Imao sam prostrelnu ranu u stomaku, ali se ne sjećam kako sam je zadobio. Sjećam se da sam bio sa drugom i nekim djevojkama. Pio sam alkohol. I onda se sećam da me drug vodi, uvodi u auto i vozi, da sam bio ispred bolnice. Izgubio sam bio mnogo krvi. Mutno mi je sve oko te svađe sa nekim – rekao je Bulatović, prenose „Novosti“.
Sudija Marina Barbir rekla je tada okrivljenom Vujoviću da ustane i pitala Bulatovića, „da li vam je poznat“, na šta je on odgovorio „ne“.
Vujovićev branilac, advokat Đorđe Nikić, naveo je da pošto se oštećeni ne sjeća, onda on ne može da mu postavi važna pitanja vezana za opaljenje pištolja i dešavanja prije toga. Kako je naveo, ne mogu da se utvrde sve činjenice i zbog toga ne stoji pravna kvalifikacija da je u pitanju pokušaj ubistva.
I Vujović je imao pitanja za Bulatovića, ali je prije toga rekao da mu je iskreno žao što se sve desilo.
– Volio bih da je taj metak pogodio mene, a ne vas. Kajem se iskreno. Kunem se u svoje dvoje djece da ne znam kako je došlo do toga da pištolj opali. Nisam ni čuo pucanj. Od tada ne nosim pištolj, jer sam shvatio da nemam kontrolu nad njim, iako sam mislio da imam. Za sobom u životu imam ubistvo i tada se nisam kajao, a za ovo se kajem – kazao je Vujović, činilo se iskreno, dok ga je Bulatović mirno gledao, a izgledalo je da jedva čeka da se sve završi i da ide.
Na nekoliko pitanja okrivljenog vazanih za sukob i da mu je tada govorio „pusti pištolj, molim te“, dok su se otimali oko njega, Bulatović je kazao da se ne seća. Rekao je da nije uzimao ništa drugo osim alkohola i da ne zna ni zašto su se posvađali.
Na to se Vujović obratio sudiji, šta sada da radi kada se oštećeni ne sjeća, a on ima pitanja za njega i važna mu je istina.
– Pa ništa, ne sjeća se čovek, šta ćemo – odgovorila mu je sudija.
Na suđenju su svjedočili i tada zaposleni u kafiću Aleksandra Milinković i Vladimir Milunović.
– Vidjela sam da se oko šanka nešto dešava, počeo je da se ruši inventar, čaše, kompjuter. Pritrčala sam da ih razdvojim, jer su se rvali i gurali. Čini mi se da se nisu pesnicama tukli, već su se više vukli i gurali. Nisam vidjela momenat kada je pištolj opalio, samo sam čula. Prethodno sam čula da je neko rekao, „ima pištolj“, ali nisam znala ko – ispričala je kratko Milinković.
Svedok Milunović je prepoznao u sudnici Vujovića i Bulatovića kao dvojicu momaka koji su se tada zakačili i potukli ispred šanka.
– Krenulo je komešanje, guranje i neka polutuča. Mi smo krenuli da ih razdvajamo i onda sam video pištolj i rekao kolegi, „ima pištolj“, da zastanemo. Vidio sam trenutak pucnja, oni su bili okrenuti jedan ka drugom. Pištolj je bio u ruci ovog što je pucao, momak u bijeloj košulji je pao ispred nas, a drugi je izašao napolje – ispričao je Milunović, koji je dodao da ne zna ko je započeo tuču.
Okrivljenom je odbijeno pitanje „da li je pucao ispružene ruke, ili su se `čupali` oko pištolja“, jer je to navođenje svedoka.
Inače, Vujović je u Crnoj Gori osuđen zbog ubistva i dok je izdržavao kaznu u zatvoru u Bijelom Polju 2015. godine je pobjegao i krio se u Beogradu.
Poslije ranjavanja Bulatovića pobjegao je u Hrvatsku, pa u Njemačku, gde je uhapšen i izručen.
Dok je bio u pritvoru u Centralnom zatvoru u Beogradu sukobio se sa dvojicom stražara, pa je protiv njega pokrenuta istraga za napad, a posle toga je prebačen u pritvor u Pančevo.
Suđenje će se nastaviti 1. aprila.
