Budimo ljudi, da dostojno sahranimo mučenike
Piše Stevan Vujičić
Kažu da je očinska figura bitna u životu svakog čovjeka. Sada kao već star čovjek od 84 godine, a od toga bez očinske figure punih 78 godina morah napisati ovu ispovijest. Mog oca kojeg su ubili, nevinog, bacili su u jamu oni koji su na taj način željeli da pošalju poruku da protiv partije niko ne smije biti niti naređenje odbiti. Ta rana na mom srcu djelimično je zacijeljena onda kada sam ja izvadio kosti svoga oca, ja koji sam u tom trenutku bio stariji od svoga oca ali ipak i tada i sada njegovo dijete. Nisam htio tu da stanem, jer me nije boljela samo moja rana, već i rane i svih onih čiji su muževi, sinovi i braća pobijeni u licemjerno nazvanim lijevim skretanjima, a ta lijeva skretanja dešavala su se više puta, to je bio ratni zločin bez presedana! Jame i jamari, napisa knjigu Vujović, puna je Crna Gora jama, puna je bratskih kostiju, u ovome našem Nikšiću od Grahova preko Gornjeg polja do Krnova. Neke smo uspjeli da izvadimo iz tih bezdana i sahranimo, neke nijesmo, jer su se negdje odbori za vađenje pretvorili u odbore za nevađenje. Ali i to će se promijeniti, jer ima ljudi dobre volje, ljudi hrabrih koji su spremni da ovu stvar izguramo do kraja, jer ako je ne izguramo do kraja pomirenja u Crnoj Gori ne može biti. Na Krnovu smo bili prije nekoliko dana, tamo ispod vetrenjača, tamo gdje u nekoliko jama još uvijek leže kosti 300 čestitih pripadnika Jugoslovenske vojske u otadžbini, kojima nije pomoglo ni to što su se predali svojim ideološkim neprijateljima, nije im pomoglo ni to što su bili mladići od 17 do 30 godina, dželati nisu imali milosti.
A dželati koji su počinili ovaj ratni zločin bili su pripadnici 7 crnogorske brigade, nisu zločinci marili za činjenicu da su neki od ovih mladića bili prisilno mobilisani a neki čak i njihovi simpatizeri.
Preče od svega bilo je naređenje štaba crnogorskih partizana i nesumnjivo glavnog štaba na čijem čelu je bio Josip Broz Tito koga je objektivna svjetska istoriografija opisala kao masovnog ubicu.
Savjest i svijest o tome da čine ratni zločin nije postojala, jednostavno su se pretvorili u zvijeri, zvijeri u ljudskom obliku.
Jame su napunjene njihovim tijelima a onda sistematski decenijama zatrpavane, mislili su valjda da će tako izbrisati sjećanje i trag na ove nevine ljude. Ali ima nas koji to nećemo dozvoliti i ovim putem želimo da istaknem posebnu zahvalnost onima koji mi pomažu da se istina o ovim ljudima čuje i da ih izvadimo iz tih bezdanica, hvala gospodinu Vukašinu Vukčeviću, hvala gospodinu Marku Radonjiću planinaru, hvala gospodinu Zdravku Vukčeviću, hvala gospodinu Miru Đikanoviću i hvala gospodinu Spasoju Tomiću, jer uz njihovu pomoć siguran sam da će nevine duše naći svoj mir, jer to i zaslužuju ! Svako pobogu zaslužuje grobno mjesto! Svi ga imaju pa čak i oni koji su nas 1941 napali i došli kao osvajači! Crna Gora ne smije biti zemlja Jama Gora, mora se izmiriti, vrijeme je da kosti izvadimo a jame nakon toga zapečatimo, da niko pa ni slučajno u njih ne upadne a kamo li ne daj Bože da ljude tamo ubaca!
Budimo ljudi, da dostojno sahranimo mučenike!