Brnabić: Srbija ostaje posvećena jačanju slobode medija

Kad je riječ o periodu od 2000. do 2012. godine, Brnabićeva je ukazala da su u tom periodu zabilježeni neki od najtežih oblika nasilja nad medijima i novinarima u novijoj istoriji zemlje. Podsjetila je da je u Jagodini 2011. godine ubijen novinar „Večernjih novosti” Milan Pantić i da niko nije odgovarao za to, kao i da je u aprilu 2007. na prozor stana novinara nedjeljnika „Vreme” Dejana Anastasijevića u Beogradu bačena ručna bomba koja je eksplodirala na prozorskoj dasci njegovog stana i podsjetila da je i taj slučaj ostao nerasvijetljen.

Rekla je da su u više navrata zabilježeni i fizički napadi na novinare, čak i od strane predstavnika vlasti, i podsjetila na incident iz 2003. godine, ističući da je tadašnji gradonačelnik Čačka Velimir Ilić tokom TV intervjua fizički nasrnuo na novinara pred kamerama.

Navela je da povodom ovog incidenta nije vođen krivični postupak koji bi doveo do sudske presude, niti je, kako kaže, poznato da je izrečena bilo kakva sudska sankcija. Prema njenim riječima, u istom periodu novinari su bili izloženi i institucionalnim pritiscima, uključujući oduzimanje nacionalne frekvencije televiziji BK 2006. godine, pa zatim gašenje te iste televizije koje je prenošeno kao ekskluzivna vijest.

„Pamtimo i policijsko saslušanje novinarke i urednice lista ’Borba’ zato što nije htjela da otkrije izvor informacija”, rekla je Brnabićeva i ocijenila da ovi događaji predstavljaju neke od najtežih napada na novinare u Evropi u tom periodu.

Uprkos tome, primijetila je, navedeni period se u pojedinim međunarodnim izvještajima i dalje opisuje kao period „demokratske konsolidacije” Srbije. S druge strane, od 2012. godine do danas, uprkos snažnoj političkoj polarizaciji i izuzetno dinamičnoj javnoj debati, u Srbiji, kako je istakla, nije zabilježen nijedan sličan incident, nije bilo administrativnih odluka državnih organa kojima bi se zabranio rad bilo kojeg medija ili zatvorila redakcija. Kazala je da u pojedinim evropskim državama politički zvaničnici redovno pokreću sudske postupke kako bi zaštitili svoju čast i ugled od uvreda ili netačnih navoda u medijima i ukazala da su u Njemačkoj, na primjer, zabilježeni brojni slučajevi u kojima su i najviši politički funkcioneri koristili takve pravne mehanizme.

Dodala je da u Srbiji ovo nije slučaj, „pa je pitanje – ukoliko bi se ista praksa primjenjivala u Srbiji, kakva bi se kvalifikacija u međunarodnim izvještajima u tom slučaju koristila”. Istakla je da posebno zabrinjava činjenica da izvještaj gotovo u potpunosti zanemaruje pitanje profesionalnih standarda u dijelu medijskog prostora koji se u pojedinim međunarodnim analizama označava kao „nezavisan”.

Kako kaže, u programima pojedinih televizija i medija koji posluju u okviru „Junajted grupe” tokom prethodnih godina emitovani su sadržaji u kojima se predsjednik Republike Srbije naziva „huljom”, „produktom zmijskog legla”, pa čak i „Luciferom”. Dodaje da su zabilježeni i brojni slučajevi u kojima se novinari i voditelji tih medija predsjedniku Republike obraćaju izuzetno vulgarnim i uvredljivim rječnikom, uključujući i najgrublje uvrede i psovke na račun članova njegove porodice.

„Ovako nešto bilo bi teško zamislivo vidjeti i čuti na bilo kojem mediju u samoj EU, te smatram da je legitimno postaviti pitanje zašto ovakvi primjeri javnog govora, koji bi u mnogim evropskim državama bili prepoznati kao nedopustivi, gotovo nikada ne nalaze mjesto u međunarodnim izvještajima o medijskim slobodama u Srbiji”, upitala je.

Kaže da ovakvi primjeri postavljaju važno pitanje u kojoj mjeri se u međunarodnim izvještajima o medijskim slobodama uzimaju u obzir i profesionalni standardi novinarstva, a ne isključivo političke ocjene ili uređivačke pozicije pojedinih medija.

„Daću i nevjerovatan primjer samo jednog televizijskog programa medija pomenute grupe, u kojem je predsjednik Republike pomenut više od četiri stotine puta, uz nekoliko desetina izrazito negativnih ličnih kvalifikacija. Pored toga, u pojedinim medijima objavljivane su i potpuno neosnovane i netačne tvrdnje, uključujući navode da je vozilo iz pratnje predsjednika Republike učestvovalo u saobraćajnoj nesreći u kojoj je povrijeđeno dijete s cerebralnom paralizom, što se kasnije pokazalo kao potpuno netačna informacija”, napisala je Brnabićeva.

Ocijenila je da ti mediji prvo nisu poštovali minimum profesionalnih standarda, na primjer da se prije objavljivanja vijesti obrate nadležnim institucijama i provjere informacije, a zatim se, kako kaže, nisu udostojili ni da objave demanti.

„Istovremeno, u javnom prostoru zabilježeni su i brojni primjeri ličnih uvreda i govora mržnje, uključujući homofobne uvrede upućene meni lično, isključivo zbog moje seksualne orijentacije”, ukazala je ona. Dodala je i da je u pojedinim medijskim programima i javnim nastupima pojedini autori i komentatori ne oslovljavaju imenom, već koriste pogrdne nadimke, dok su je u javnom prostoru nazivali i „greškom prirode”, isključivo zbog njene seksualne orijentacije.

Navodeći da se ovakvi oblici ličnih uvreda i diskriminatornog govora teško mogu dovesti u vezu sa standardima profesionalnog novinarstva, Brnabićeva je naglasila da ipak do danas nije zabilježena značajnija reakcija ni domaćih medijskih udruženja niti međunarodnih organizacija povodom ovakvih primjera javnog diskursa.„Niko od državnih funkcionera nikada nije pokrenuo sudski postupak protiv ovih medija, uključujući ni mene lično, iako bi za to, sudeći po navedenim primjerima, postojali brojni osnovi”, rekla je.

 Naglasila je da Srbija ostaje posvećena unapređenju slobode izražavanja i bezbjednosti novinara, ali istovremeno očekuje da međunarodni izvještaji koji se bave ovim pitanjem budu zasnovani na potpunim i objektivnim informacijama. „Uvjerena sam da samo takav pristup može doprinijeti očuvanju kredibiliteta institucija koje imaju važnu ulogu u zaštiti demokratskih vrijednosti u Evropi”, zaključila je.

Sve prijetnje novinarima istražuju se i procesuiraju po hitnoj proceduri Država je uspostavila institucionalne mehanizme za rasvjetljavanje starih slučajeva, uključujući Komisiju za istraživanje ubistava novinara, upravo u cilju da se pokuša da se zločini iz prethodnih decenija temeljno istraže uprkos vremenskoj distanci, navela je Ana Brnabić. Istakla je: „Sve prijetnje upućene novinarima istražuju se i procesuiraju po hitnoj proceduri, dok je u istom periodu osnovan veliki broj novih medija, od kojih je značajan dio izrazito kritičan prema vlasti.”

(Politika)