Vijest da je Crna Gora zatvorila Poglavlje 21 (Transevropske mreže) u Briselu je odjeknula kao birokratska pobjeda, ali na terenu ona razotkriva duboki ambis između evropskih standarda i crnogorske realnosti. Dok se u diplomatskim krugovima nazdravlja „napretku”, ostaje surova činjenica: Crna Gora u evropsku porodicu ulazi kao infrastrukturno najzaostalija karika.

Nepravedan odnos prema Srbiji: Geopolitički aršini iznad rezultata

Dok se Crnoj Gori gleda kroz prste uprkos katastrofalnom stanju puteva i pruga, svjedočimo duboko nepravednom odnosu Brisela prema Srbiji. Srbija je u ovoj oblasti postala regionalni hegemon, demonstrirajući neuporedivu dinamiku izgradnje. Sa završenim i planiranim projektima, Srbija će srazmjerno svojoj teritoriji imati jednu od najmodernijih mreža u Evropi, nadmašujući u apsolutnim brojevima i znatno veće države članice EU.

Paradoks je očigledan: država koja je objektivno najspremnija i koja bi bila najjači oslonac transevropskih mreža na Balkanu, drži se u čekaonici zbog političkih uslovljavanja. S druge strane, Crna Gora se „gura” naprijed ne zbog svojih rezultata (koji su rudimentarni), već zbog strateške potrebe Brisela da zatvori krug na mapi. Ovakav tretman direktno vrijeđa princip zasluga (merit-based process) i pokazuje da su evropske integracije često više stvar političke trgovine nego stvarnog kvaliteta.

Geopolitika ispred zasluga: Ulazak kroz „mala vrata”

Zatvaranje poglavlja u ovakvim okolnostima je krunski dokaz da je proširenje EU isključivo geopolitički proces. Politička odluka da se Crna Gora favorizuje, dok se Srbija sa neuporedivo boljim performansama marginalizuje, ne bi smjela da nas zavara. To nije priznanje našeg velikog uspjeha, već strateški manevar Brisela.

Ulazak u EU na osnovu geopolitičke konjunkture nosi opasnu zamku samozadovoljstva. Ako se budemo zanosili da smo posao završili stavljanjem potpisa na papire, rizikujemo da ostanemo „vječiti pacijent” Evrope.

Imperativ marljivosti: Više rada, manje slavlja

Prava integracija ne dešava se u Briselu, već na gradilištima. Da bismo zaista živjeli evropski, moramo raditi posvećenije i marljivije. Umjesto trijumfalizma, zatvaranje Poglavlja 21 treba da bude alarm za buđenje. Bez radikalne promjene u pristupu razvoju, ostaćemo samo ravnopravni na papiru, dok će mrvice sa evropskog stola biti jedino što ćemo moći da dohvatimo ako Brisel milostivo kaže – „Ja!”.

Tagovi