piše: Jelena Božović, poslanica Nove srpske demokratije (Koalicija za Budućnost Crne Gore)
Posjeta sjeveru Crne Gore trebalo je da bude prioritet Premijeru Zdravku Krivoakpiću i potpredsjedniku vlade Dritanu Abazoviću, ministru ekonomskog razvoja Jakovu Milatoviću ministru finansija i socijalnog staranja Milojku Spajiću.
Oni su posjetili opštinu Tuzi kao prvu opštinu odakle je krenula vlada u prvu zvaničnu posjetu. Nakon toga uslijedila je posjeta opštini Ulcinj odakle su najavljena ekonomska ulaganja, infrastrukturni projekti, ekonomski razvoj, rešavanje brojnih problema koji opterećuju građane Ulcinja.
Ma kakvi bili problemi u ovim opštinama, ne mogu biti veći i ozbiljniji od bilo koje opštine na sjeveru CG što pokazuju i zvanični podaci. Opštine na sjeveru uništavaju se decenijama, počev od zatvaranja desetina fabrika kao što su Fabrika celuloze, fabrika kože ,,Polimka”, Fabrika obuće, vunarski kombinat, ,,Gornji ibar” Rožaje, fabrike u Mojkovcu, Kolašinu i mnoge druge.
U ovim fabrikama radilo je desetine hiljada ljudi koji su ostali bez posla, a te posledice osjećaju se i danas. Iz tih razloga stanovništvo se neprestano odseljava prema Podgorici i južnijim krajevima Crne Gore u koje se ulagalo nesrazmjerno više nego na sjever, te su tako siromaštvo I nerazvijenost postali sinonimi za regiju koja ima najvise resursa. Tako danas u sjevernoj regiji koja čini 52,8 posto teritorije CG živi oko 1/3 ukupnog stanovništva. Mnogi su se nažalost odselili iz Crne Gore bez želje da se više ikad vrate, a među takvima je veliki broj mladih obrazovanih ljudi koje ,,teren nije prepoznavao“.
U cilju smanjenja regionalnih nejednakosti i zaustavljanja negativnog demografskog trenda neophodna su veca finansijska ulaganja, otvaranja novih radnih mjesta, ulaganje u infrastrukturu, adekvatno vodosnabdijevanje, ulaganje u oblast zdravstvene zastitite, kulture, sporta, a posebno investicije u oblast obrazovanja, otvaranje novih studijskih programa i samim tim bolju dostupnost i kvalitet obrazovnih institucija.
Ulaganje u potencijale koji su važni za adekvatnu valorizaciju prirodnih i drugih ljepota sjevera uz očuvanje šuma, rijeka jezera i prirode sjevera. Ulaganje u stočarstvo i poljoprivredu, seoski, planinski i zimski turizam kao jednu od grana koje je moguće razviti na sjeveru do sada nije na adekvatan način valorizovano jer je izostala kontinuirana podrška bez jasne vizije za budućnost.
Brojni projekti ministarstva poljoprivrede podrazumijevali su kompleksnu dokumentaciju tako da je bilo veoma tesko doći do sredstava, opreme i slično koja je nuđena kroz brojne, prije svega evropske fondove. Prilikom ulaganja u pojedine oblasti nedostajale su ozbiljne studije opravdanosti kojima bi se odredila prostorna, ekološka, društvena, finansijska, tržišna i ekonomska opravdanost investicije za izabrano rešenje u koje se namjerava ulagati. Iako su bivša Vlada i nadležno ministarstvo isticali ova ulaganja kao dobre primjere, bez kontinuirane podrške i međusektorske saradnje na propast su bili osuđeni brojni pojekti za razvoj vocarstva, otvaranje mljekara i drugi vidovi poljoprivrede.
,,Projekat vijeka”, auto put Bar-Boljare najveća je investicija koja je trebala da poveže jug i sjever, ali i najveća prevara čiju realizaciju građani sjevera neće uskoro dočekati. U vrijeme dok se čekalo na auto put vrijedan 1.6 milijardi eura, opštine Berane, Bijelo Polje, Andrijevica, Petnjica, Plav, Gusinje i Rožaje ostale su bez lokalnog prevoza, kao i mnoga sela na teritoriji ovih opština te je lokalno stanovništvo prepušteno samo sebi, a ovakva situacija dovela je u pitanje opstanak nekih škola u selu Lubnice, Šekular, Kaludra, Štitari.
Kako se Vlada opredijelila na privremeno finansiranje do marta 2021. sa programom baziranim na ekonomskom razvoju poseban obzir treba imati prema sjeveru imajući u vidu krizu zbog pandemije korona virusa koja dodano pogađa već osiromašeno stanovništvo.
