Navršava se još jedna godišnjica od onog istorijskog 21. maja 2006. godine, kada nam je tadašnja crnogorska vrhuška obećavala utopiju i slobodu od „velikosrpskog nacionalizma“, evropske integracije i državu blagostanja. Dvadeset i kusur godina kasnije, red je da podvučemo crtu i pošaljemo jednu iskrenu čestitku. Republici Srbiji.

Neka je srećna nezavisnost Republici koju je te 2006. godine podarila tadašnja crnogorska vlast. Dok su nas „oslobađali“ zajedničke države, zapravo su vas oslobodili balasta i poslali vas pravo u ekonomski i infrastrukturni procvat.

Dok je Srbija, nakon što je ostala sama, gurala naprijed, otvarala stotine fabrika, privlačila milijarde stranih investicija i premrežila svoju teritoriju modernim autoputevima i brzim prugama, Crna Gora je pod palicom DPS-a razvijala specifične privredne grane.

Umjesto industrijskih zona, dobili smo globalno prepoznatljive brendove: Kavački i Škaljarski klan. Naši glavni izvozni aduti postali su kokain i švercovane cigarete, a umjesto stranih investitora, crnogorskim drumovima i pomorskim putevima zavladala je organizovana duvanska i kriminalna mafija. Dok se u Srbiji otvarala fabrika za fabrikom, u Crnoj Gori su se krojile optužnice, a klanovi su rješavali svoje „poslovne nesuglasice“ usred bijela dana, na podgoričkom, budvanskom ali i beogradskom asfaltu.

Nije se bivši režim zaustavio samo na ekonomskom „procvatu“. Da bi se prikrile milijarde pretočene u privatne džepove, stvoren je narativ o „vječitoj ugroženosti“ države, a kao glavni dežurni krivac označen je sopstveni narod, srpski,

Umjesto demokratije i vladavine prava, dobili smo:

  • Politički progon neistomišljenika: Svako ko je digao glas protiv pljačke i privatne države proglašavan je izdajnikom i stranim agentom do te mjere da je čak i pokušana da se plasira teorija o lažnom državnom udaru…

  • Sistematski progon srpskog naroda: Srbi u Crnoj Gori su preko noći postali građani drugog reda, izbačeni iz državnih institucija, prosvjete i kulture, sa jasnim ciljem asimilacije i brisanja identiteta.

  • Udar na Srpsku pravoslavnu crkvu: Vrhunac tog montiranog projekta bio je sramni pokušaj otimanja svetinja i imovine SPC kroz nakaradni Zakon o slobodi vjeroispovijesti, što je na kraju i presudilo trodecenijskom režimu.

Zato danas, kada se zvaničnici kite navodnim postignućima nezavisnosti, građani Crne Gore dobro znaju šta je prava istina. Srbija je dobila fabrike, investicije, stabilnu ekonomiju i napredak. Crna Gora je, s druge strane, dobila uništenu privredu, podijeljeno društvo, kriminalne klanove koji pune stupce svjetske crne hronike i gorko sjećanje na godine progona sopstvenog naroda i crkve.

Zato, još jednom – Srbijo, srećna ti nezavisnost! A nama ostaje da čistimo dvorište koje su nam „vizionari“ iz 2006. godine ostavili u ruševinama i dugovima.

Tagovi