Predsjednik Instituta za nacionalnu strategiju, publicista, književnik i režiser Dragoslav Bokan osvrnuo se na zahtjev Hrvata da im se u Blajburgu dozvoli postavljanje table „Za dom spremni“ sa prvim bijelim poljem i kazao da je Hrvatska otvorila karte i prestala da nosi antifašističku masku Evrope.
„Kao što je i Tuđman govorio, oni su produžetak politike NDH, nacističkog miljenika Ante Pavelića. Ta tabla koja nema nikakav poseban značaj ni za njih, ali žele da prkosno pokažu da ne pristaju ni na šta drugo. Oni insistiraju na tom bijelom polju. Razlika između ta dva grba je veoma važna, nešto slično kao razlika između nacističkog kukastog krsta i indijskog znaka mira koji je obrnut. Tako je i sa tim poljima. Oni kad ubace bijelo polje, to je automatska asocijacija na NDH i njene rasne zakone i njen odnos prema srpskoj manjini koja je tu stradala i skoro nestala u njihovom kotlu“, kazao je Bokan.
Prvo bijelo polje je oznaka da su oni nastavnici svih koljača koji su u II svjetskom ratu ponosno pod tim znakom nosili odgovornost koje se nisu stidjeli već se ponosili.
„Imate puno fotografija gdje Ustaše ne bježe od objektiva. Ponosno stoje ispred aparata i drže srpsku glavu u ruci ili se slikaju sa testerom kad sijeku nekog našeg nesretnika. Svaki put je ponosan pogled. Sad taj pogled nastavlja i ministar spoljnih poslova Hrvatske. Jasno je da je Jasenovac njima samo jedna smetnja njihovim planovima“, podvlači Bokan.
Sve je to jedna ista priča, kaže Bokan i počinje da nabraja Jastrebac, Kopulherija, Mile Budak, njegovi trgovi, ta tabla „Za dom spremni“, i dodaje da su oni krili da žele da nastave njihovu priču.
„Nikad ne smijemo da zaboravimo kako sudbina nekad može biti duhovita i strašna. Lijepa naša, himna pod kojom su ubijali Srbe, je prvi put izvedena u Crkvi presvete Bogorodice u Glini, u kojoj će se obaviti klanje Srba, a otpjevao je pravoslavni hor. Tako da, ta naša naivnost i pokušaj da u Hrvatima vidimo braću a oni nas gaze. Imaju i čuvenu rečenicu – „koliko treba da vas pobijemo da shvatite da nismo braća“. To je nešto što je činjenica, nije to naš neki ekstremni stav“, kazao je Bokan.
To je, kaže, kombinacija hrvatskog ustaštva, jugoslovenskog autošovinizma i antisrpstva, srbofobije, prosto ludnica u kojoj živimo, a konačno se desilo da je naša država rekla ne može više.
„Ne možete vi da ne puštate unuka jednog ubijenog Srbina da položi svijeću. Onda imamo to smanjenje broja, kao – pa zar vam nije toliko dovoljno, jesmo li trebali više da vas ubijamo?“, zgožen je Bokan.
Provociraju nas, kaže Bokan, i kad mi reagujemo onda govore „vidi ovi Srbi kakvi su“.
„Mi smo takvi sa vama takvima. Sa vama drugačijima i mi bi bili drugačiji. Ne postoji drugi narod koji je trpeljiviji od srpskog“, kazao je Bokan.
