Nezavisni poslanik u Skupštini Crne Gore, Dragan Bojović, poručio je da se kada se govori o vršnjačkom nasilju često upotrebljavaju pojmovi poput „sistem“, „institucije“ i „zakonsko rješenje“, ali da je riječ o suštinski važnom pitanju koje doživljava lično.
„Otac sam dva dječaka: jednog od 14 i drugog od 12 godina. I moram priznati da se o vršnjačkom nasilju počinje drugačije razmišljati kada se sagleda ne samo kao globalna socijalna pojava ili statistički pokazatelj, već kao realan problem koji se odvija u školskim hodnicima, dvorištima, igralištima, ali i na društvenim mrežama – dakle, tamo gdje naša djeca provode najveći dio svog vremena“, istakao je Bojović.
Kako je naveo, savremeno društvo se ne suočava samo sa globalnim konfliktima i ekonomskim izazovima, već i sa dubljom krizom – krizom sistema vrijednosti. „Ta kriza posebno pogađa mlade ljude, koji u ambijentu postmodernog relativizma često ostaju bez jasnih orijentira“, kazao je, pozivajući se na Zigmunt Bauman i njegov koncept „tečne modernosti“, odnosno „tečnog društva” u kojem norme i autoriteti postaju nestabilni, a pojedinac prepušten sopstvenom snalaženju.
U takvom kontekstu, dodaje, ne iznenađuje što se dio mladih okreće destruktivnim oblicima ponašanja. „Vršnjačko nasilje, koje se sve češće seli i u digitalni prostor, nije samo individualni problem, već simptom šire društvene dezorijentacije“, naglasio je Bojović, dodajući da je savremeni tehnološki kontekst ovu pojavu učinio intenzivnijom i kompleksnijom.
On je naglasio da vršnjačko nasilje nije statistika, već svakodnevna realnost. „Vršnjačko nasilje nije u statistici, već u svakodnevnim odnosima među djecom“, rekao je, dodajući da reakcije djece zavise od vrijednosti koje usvajaju u porodici i okruženju.
Pozivajući se na psihološka istraživanja, Bojović je ukazao da nasilje ne nastaje spontano, već se uči: „Nasilje se ne javlja u vakuumu – ono se uči kroz posmatranje i imitaciju“, kazao je, dodajući da djeca preuzimaju obrasce ponašanja koje vide oko sebe.
„To je, prije svega, pitanje porodice, društva i sistema vrijednosti koje gradimo“, istakao je, naglašavajući značaj otvorene komunikacije u porodici. „Šta god da se desi, treba da razgovaramo – iskreno i bez straha“, rekao je.
Govoreći o institucionalnom odgovoru, Bojović je naveo da su određeni koraci preduzeti, ali da nijesu dovoljni. On je posebno istakao da djeca ne mogu snositi krivicu za nasilje. „Djeca nijesu i ne mogu biti kriva za pojavu vršnjačkog nasilja – ona su ogledalo društvenih okolnosti“, rekao je, citirajući Dostojevskog: „Svako je pred svima za sve kriv“,.odnosno svi smo odgovorni za obrasce ponašanja koji se formiraju u društvu.
Govoreći o obrazovanju, ukazao je da je vaspitna dimenzija zapostavljena. „Vaspitanje se u našim reformama gotovo izgubilo“, rekao je, naglašavajući da ono mora biti zasnovano na svakodnevnom građenju vrijednosti, a ne na rigidnom disciplinovanju.
„Bez zajedničkog angažmana roditelja, škole i društva teško možemo očekivati stvarne promjene“, upozorio je Bojović.
On je ukazao i na značaj razvoja socijalnih i emocionalnih vještina, pozivajući se na iskustva Finske i KiVa programa. „Ulaganje u empatiju, komunikaciju i nenasilno rješavanje konflikata nije dodatak obrazovanju, već njegova suština“, rekao je.
Predložio je i dodatne mjere, uključujući jačanje saradnje između škole i porodice, razvoj mehanizama ranog prepoznavanja rizičnih ponašanja i unapređenje zaštite djece u digitalnom prostoru. „Moramo razvijati mehanizme koji će reagovati prije nego što problem eskalira“, istakao je.
Govoreći o širem kontekstu, podsjetio je i na simboliku teme. „Ovaj panel s pravom nosi naziv ‘Između rizika i odgovora: kako odgovoriti na vršnjačko nasilje i maloljetničku delinkvenciju?’, pitajući se „Da li smo kao roditelji, nastavnici, institucije i društvo spremni da djeci pokažemo da su empatija, hrabrost i poštovanje istinske vrijednosti?“
Na kraju, Bojović je zaključio da je riječ o dugoročnom izazovu koji određuje budućnost društva. „Od načina na koji odgovorimo na ovaj problem zavisi kakvo ćemo društvo imati – da li zdravo i stabilno ili ono koje tone u konflikte“, poručio je.
