Zakon o slobodi vjeroispovijesti, koji je zbog najavljenog otimanja crkava i manastira Srpske pravoslavne crkve digao na noge kao nikada njene pripadnike, i to ne samo u Crnoj Gori, stupa na snagu danas, a vlast bi već narednog dana mogla da počne da postupa po njemu.
Objašnjavajući mogući slijed događaja, advokat Vladan Bojić iz Podgorice za Sputnjik kaže da su posljedice njegove primjene drastične i da već od 9. januara, zaštitnik imovinsko-pravnih interesa Crne Gore može da podnese zahtjev za preknjižbu, odnosno uknjižbu prava svojine nad manastirima i crkvama koji su vlasništvo SPC na državu.
Pisac zakona, svjestan da u sudskom postupku dokazivanja vlasništva nad imovinom SPC država Crna Gora ne bi imala šta da traži, pribjegao je manevru i prebacio sve na upravni postupak.
„Ovo je izum preknjižbe u upravnom postupku, a upravni i parnični postupak su dva pravna svijeta. Parnični podrazumijeva vještake, sva moguća dokazna sredstva, a upravni postupak vode ljudi u katastru koji nemaju ni položen pravosudni ispit“, objašnjava Bojić.
Sagovornik Sputnjika napominje da je riječ o preknjižbi u upravnom postupku, koji je čisto administrativni i može da traje vrlo kratko.
„Ne bih se usudio da kažem jedan dan, ali teoretski može i jedan dan. Oni će vjerovatno biti ’demokratični‘, pa će to biti u roku od dva, tri, četiri mjeseca i završiće cijelu priču. I to će gađati neke nepokretnosti kao što su Cetinjska bogoslovija, manastir Ostrog… Ono što je najbolnije za narod“, ističe Bojić, koji je poslednjih 20 godina advokat, a 10 godina pre toga bavio se sudskom praksom.
Za sve to vrijeme, kako kaže, nije nikada vidio da o svojini odlučuje katastar, mjesto gdje se u stvari samo registruju posljedice dogovora i kupoprodajnog ugovora. On napominje da se i u skladu sa Članom 6 Evropske konvencije iz 1950. godine pravo svojine dokazuje u sudskom postupku.
„Da su htjeli pošteno da to urade, država Crna Gora bi podnijela tužbe pred svojim sudom, pa neka je i partijski, nema veze. Ali svojinske parnice traju tri, četiri, pet godina, a Milu Đukanoviću to nije u interesu, jer ima zadatak da to završi i zato što cio posao treba da se prelije i u Sjevernu Makedoniju i na Kosovo i Metohiju. Jasno je da je dobio zadatak, da ga neko gura“, ističe Bojić.
Kritična masa za odbranu
Zato je zakonopisac sve i prepustio upravnom postupku da bi cio posao mogao lako da bude završen, za nekoliko mjeseci.
„Nevolja je kada se jednom to preknjiži na vlasništvo države Crne Gore. Ako se to posle vrati pred Sudom za ljudska prava u Strazburu za pet, 10, 15 godina — ko živ, ko mrtav. Sada još postoji ta kritična masa koja je svjesna identiteta i koja se bori“, kaže Bojić.
O tome svjedoči velika buna naroda na ulicama gradova Crne Gore, koji je stao u odbranu svojih svetinja, ali je pitanje kako će to izgledati za nekoliko godina, jer zahvaljujući sistemu obrazovanja u Crnoj Gori stasava generacija koja će o svom identitetu malo šta znati.
Država na sudu ništa ne bi dobila
Ako bi država ušla u sudski postupak nikada ne bi mogla da dobije nijednu građevinu zato što je protekao takozvani rok za održaj koji je prvobitno iz 1878. godine iznosio 30 godina, a potom 20.
Advokat objašnjava da, u skladu sa međunarodnim pravom, rok za održaj predstavlja vrijeme posle čijeg isteka, iako nemate nikakav ugovor, imovina ostaje u vašem vlasništvu, ako tokom tog perioda niko to nije osporavao. Znači, prošli su rokovi za održaj i poslednjih godina je već bilo nekoliko presuda u korist SPC baš na osnovu održaja. I to je, između ostalog, razlog što se išlo na upravni postupak, jer je pozivanje na vanredni održaj moguće samo u sudskom postupku.
„Koliko znam, oni su sve pripremili za geopolitički poduhvat uništavanja SPC kao kohezionog faktora. Ovo je blickrig. Zakone pratim već 35 godina, ali ovako nešto još nisam vidio“, zaključio je Bojić.