Do potpisivanja Temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i Srpske pravoslavne crkve u ovom momentu neće doći, ako se uzme u obzir sve ono što se po ovom pitanju izdešavalo u prethodnom periodu, ocijenio je za BORBU profesor Bogoslovskog fakulteta u Beogradu Bogoljub Šijaković.
U postupcima premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića preovladale su one snage i strukture koje se protive potpisivanju Temeljnog ugovora sa SPC-om, smatra profesor Šijaković.
-Na osnovu svega dosadašnjeg ja bih zaključio da u ovom momentu one snage i strukture koje se protive potpisivanju Temeljnog ugovora su dominantnije u postupcima onoga ko taj ugovor treba da potpiše. Odnos prema tom dokumentu od toga da će biti potpisan nakon Vaskrsa, pa onda da se odlaže za jun, pa predlog da se potpiše na datum upokojenja blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija, nekako sve liči na neko odlaganje i relativizovanje i pravljenje neke mistifikacije oko vrlo jednostavnog ugovora. A stvar je potpuno jasna, da li postoji volja da se on potpiše ili ne- kazao je Šijaković.
Razloge zbog kojih je premijer Crne Gore problematizovao potpisivanje Temeljnog ugovora su neutemeljeni i apsurdni, jer su dvije strane ovaj vrlo jednostavan pravni akt usaglasili u detalje.
Prema Šijakovićevom mišljenju, nejasno je zašto je Krivokapić koji je više puta ponovio da će ukinuti sve elemente diskriminacije SPC u Crnoj Gori, iznio u javnosti tri razloga, od kojih nijedan nije sporan da bi se odložilo potpisivanje Temeljnog ugovora koje bilo dogovoreno za dan kada je Krivokapić došao u Beograd.
-Član koji govori o praznicima i koji predviđa da se pored uobičajenih praznika praznuju Sveti Sava, Sveti Vasilije ostroški i Sveti Petrar Cetinjski, nikako ne može biti sporan jer je prijepodnevnim časovima onog dana kada je premijer Krivokapić došao na Sabor da sa patrijarhom potpiše Temeljni ugovor postignut dogovor da se taj član isključi iz Sporazuma i da se više o njemu ne diskutuje. Stoga ne znam zašto je to pitanje premijer potegao?
Takođe, ni upis crkvene imovine ni na koji način ne može da bude sporan. Dužnost i obaveza države je da to učini i bez Temeljnog ugovora. Svako ima pravo i mogućnost da uknjiži svoju imovinu, pa prema tome i Crkva, a poznate suokolnosti zbog kojih ona prosto nije bila u prilici da to uradi. Bila je onemogućavana da neke djelove svoje imovine uknjiži ili su nepokretnosti koje joj pripadaju drugim kvazipravnim aktima preknjižavane. Da navedem samo primjer zemljišta na kom se nalazi Cetinsjki manastir, zar ikome trezvenom može pasti na pamet da zemljište na kojem je manastir nije crkveno. U socijalizmu je cjelokupno zemljište bilo tretirano kao državno vlasništvo, pa ste mogli da imate kuću na nekoj parceli koja je vaša kao i kuća, ali je zemljište u nekom apstraktnom smislu pripadalo državi. To zakonodavstvo hvala Bogu više ne važi, već je odavno uvedena praksa da se preknjižava to zemljište na onoga ko je stvarni vlasnik. Tako da ta argumentacije ne stoji, ona je nekad iz ideoloških razloga bila uvedena da bi na taj način bio ograničavan promet imovine i raspolaganje imovinom, što je u sukobu sa drugim zakonima i međunarodnim sporazumima- kazao je Šijaković.
Onaj ko problematizuje preambulu Temeljnog ugovora ili se odriče svečano date riječi ili želi da u njoj definiše drugu stranu
Najapsurdniji razlog nepotpisivanja Temeljnog ugovora je svakako Krivokapićevo pozivanje na Preambulu koja, pojašnjava Šijaković, nema pravno dejstvo, te se prema tome niko ne može pozvati na nju kada nešto traži, obara ili zastupa.
-Preambula služi da se definišu strane ugovornice koje potpisuju ugovor i ona iskazuje jednu pravednu i plemenitu namjeru i cilj. Ona ima aspekt legitimacije i aspekt svečano date riječi. Krivokapić je aspekt legitimacije i svečeno date riječi doveo u pitanje. Svečano datu riječ je više puta pogazio i to je prosto zapanjujuće. A kada je u pitanju legitimacija, onda prosto treba napomenuti jednu važnu pravnu činjenicu da strane koje stupaju u pravni odnos i koje potpisuju Temeljni ugovor već postoje i one su već definisane. One ne nastaju tim ugovorom, nego postoje da bi potpisale isti. Bojim se onaj ko problematizuje preambulu ili se odriče svečano date riječi i plemenite namjere ili želi da u preambuli definiše druge stranu, na šta nema pravo, jer svaka strana definiše samu sebe.
Jasnio je da je u Temeljnom ugovoru jedna strana Crna Gora tj. Vlada, a druga SPC. Ne može niko naknadno da proizvede neki subjekt sa kojim će popisati ugovor, jer taj subjet ne nastaje u tom ugovoru, nego postoji u svom identitetu da bi potpisao ugovor. A taj identitet je jasan već 800 godina, a to je SPC- jasan je Šijaković.
Krivokapić svojim ponašanjem, koje nije „išlo na ruku“ vladici Joanikiju, nije uspio da poremeti Sabor
Sveti Arhijereski Sabor koji je predvodio patrijarh Porfirije i na kojem su donešene neke izuzetno važne odluke bio je izuzetno uspješan i nije ga uspio poremetiti nesporazum sa premijerom Crne Gore Zdravkom Krivokapićem u vezi Temeljnog ugovora, izjavio je Šijaković.
-Izuzetno je značajna odluka da na katedru Mitropolije crnogorsko-primorske bude izabran vladika Joanikije, kao i odluka da se na njegovom mjestu na čelu Eparhije budimljansko-nikšićke postavi vladika Metodije. To su veoma važna odluke za naš narod i našu crkvu i one su donesene u jednom duhu i sa najboljom voljom i namjerom. U tom smislu je taj Sabor potpuno anulirao ili marginalizovao jednu neprijatnost i vrlo neobičnu situaciju koja se dogodila oko Temeljnog ugovora, jer je bio postignut dogovor da se on tom prilikom potpiše, ali jednostavno taj dogovor nije bio ispoštovan. Međutim, odluke i ponašanje sabora i način nakoji je patrijarh vodio potpuno su marginalizovale i eliminisale taj neprijatni dan koji nije na svu sreću uspio da intonira sabor i njegove odluke.
U svakom slučaju Krivokapićev gest nije išao na ruku vladici Joanikiju, koji se i sam od toga distancirao. Međutim, Sabor je pokazao sabranost i zrelost kada je donosio te odluke. Nije dozvolio da utiče na sabor ono što ide nekome- kazao je Šijaković.
Crna Gora ima obavezu a donese Zakon o restituciji imovine crkvama i vjerskim zajednicama
Crna Gora još uvijek nije donijela Zakon o restituciji imovine crkvama i vjerskim zajednicama, što je njena obaveza, ističe Šijaković.
-Važno je istaći obavezu Crne Gore da donese Zakon o restituciji imovine crkvama i vjerskim zajednicama. Kada je svojevremeno donešen opšti Zakon o restituciji, u njemu je ugrađena diskriminacija u podjeli pravde. U taj zakon je upisano da se neće po njemu vraćati imovina vjerskim zajednicama, nego će se o tome donijeti posebni zakon. Mi ne vidimo ni u najavi jedan takav zakon, jasno je da je u pitanju bila jedna manipulativna i prevarna radnja. U drugim postkomunističkim zemljama ili je to bio opšti zakon o restituciji ili je čak davana prednost vjerskim zajednicama da se prvo njima vrati imovina, budući da je njihova imovina neka vrsta javnog dobra. To nije privatna- lična imovina, već imovina subjekta javnog prava-napomenuo je Šijaković.
Mitropolija reaguje suzdržano na pokušaje njenog uvlačenja u dnevnu politiku
Prirodno je da političari koriste neki opšti društveni ambijent i kretanja u svrhu afirmacije sopstvene politike i dobijanja što bolje pozicije u političkoj strukturi, ali to je bojim se kratkog daha. To je uskostranačka politika koja ne donosi plod na duge staze, prokomentarisao je Šijaković pokušaje pojedinih političkih aktera u Crnoj Gori koji u postizanju svojih ciljeva teže da se okoriste Mitropolijom crnogorsko-primorskom.
-Crkva se prilično suzdržano drži prema ovom problemu. Ona će na najbolji način znati kako da postupi i u kom momentu, ali realno Crkva je vrlo suzdržana, strpljiva i obzirna prema svemu tome. Kada bi prosto donijela odluku da utiče na to, onda bi sigurno njena reakcija bila mnogo čvršća i izričitija i kretala bi se u političkoj sferi jer postoje i političke aktivnosti koje su prosto takve da nekog prinude da uradi ono što je njegova dužnost. Crkva je imala jedan period kada se branila i kada je i narod ustao da je brani u litijama i to se tumačilo kao politička aktivnost. To jeste politika u jednom širem i dubljem smislu, politika kao briga za zajednicu u kojoj živimo, a nikako to nije bila politika u smislu nekog dnevnog politikanstva- rekao je Šijaković.
Litije su najveći, najznačajniji i najplodotvorniji građanski pokret koji se dogodio u istoriji Crnoj Gori
Prošlogodišnje litije i borba SPC za svoja prava su najznačajniji građanski pokret u crnogorskoj istoriji, ocjenjuje profesor Šijaković.
-One su najveći, najznačajniji i najplodotvorniji građanski pokret koji se dogodio u istoriji Crne Gore. One su proširile polje građanskih sloboda i prava, a da pritom Crkva nije tražila ništa ekskluzivno za sebe, već je sve što je tražila za sebe, tražila i za sve druge u Crnoj Gori- kazao je Šijaković.
Borba SPC-a za svoja prava nije se završila
Borba SPC-a u Crnoj Gori za svoja prava nije se završila, smatra Šijaković.
-Možemo navesti čitav niz tih prava koja još nisu izborena. Nemamo ni na vidiku Zakon o restituciji crkvene imovine, Temeljni ugovor se neće potpisati u skorije vrijeme, a tu je i pitanje uvođenja vjeronauke u javnim školama. Vjeronauka je ljudsko pravo koje je međunarodnim aktima zajamčeno pravo roditelja i staratelja da se u duhu svoje vjere vaspitavaju njihova djeca u javnim školama. Sloboda se nikome ne poklanja, ona mora da se uzme i čvrsto drži u svojim rukama. Niko nikada nije poklanjao slobodu, slobodu hoće samo da otimaju. Prema tome, ta borba za prava Crkve, koji su dio borbe za ljudska prava, nije gotova u Crnoj Gori-poručio je Šijaković.
Ideal građanske države nije da postanemo apstraktne individue koje nemaju naciju ni vjeru
Građanska država nije ona koja dijeli svoj narod na građane, sa jedne strane i vjernike sa druge strane.
-Jedni te isti ljudi su i građani i vjernici, ali je u Crnoj Gori prava zbrka oko toga šta je uopšte građanska država. Građanska država govori o jednom apstraktnom odnosu, naime govori o tome da je svaki građanin sa jednakim pravima i da je svako isti pred zakonom, što vidimo da u Crnoj Gori nije slučaj. Nije građanska država ona u kojoj mi postajemo apstraktne individue koja nemaju ni naciju ni vjeru. Nacionalno i građansko nisu ni u kakvoj suprotnosti. A vjerska prava se u civilizovanom svijetu računaju kao suština ljudskih prava i sloboda- poručuje Šijaković.
