Blokaderska logika: „Stop krvavim košuljama“,“1 od 5 miliona“,“Srbija protiv nasilja“-Protesti počeli na talasu protiv nasilja, a završili kao promoteri nasilja

Logika po kojoj se ustaje na protest protiv nasilja, a onda se nasilje koristi da se obezbijedi trajanje tih protesta nije izdanak aktuelnog blokaderskog pokreta. To je matrica koja se Srbiji već nekoliko puta ponavlja u vrlo kratkom vremenskom okviru i uz zabrinjavajuće mnogo istih političkih aktera.

Ustajanje protiv nasilja, izazivanje emotivne reakcije građana na nesvakidašnju tragediju, zloupotrebljavanje nacionalne tuge poslije takvih događaja i kanalisanje tako prikupljene energije ka političkom cilju polazna je faza u svakom od nekoliko vremenski zbijenih protesta.

Početna parola za animiranje nezadovoljnih po pravilu je bila borba protiv nasilja, ali je isto tako kao nekakva zakonitost zabilježen upliv dnevne politike i strančarenja u onom najprizemnijem obliku, koji se svodi na preuzimanje zasluga, otimanje štafete „spontanog“ bunta i uknjižavanje političkih poena.

Zadirući uvijek dublje od pojavnog ponašanja i serviranog narativa, Kurir je donosio kompletniju sliku i ukazivao argumentovano da od početka blokada i protesta ništa nije bilo ni spontano ni naivno.

Uočavali smo precizno da se obrazac ponavlja i da je deklaracija o borbi protiv nasilja samo lažna i dopadljiva etiketa iza koje se sakriva prava namjera nevidljivih organizatora i prava namjena ljudstva koje se na taj način i oko zadatog narativa okuplja.

„Stop krvavim košuljama“, „1 od 5 miliona“, „Srbija protiv nasilja“… Sve su to bile pokazne vježbe za ovo što je počelo pod pozivom „Zastani, Srbijo“, a pretvorilo se u gotovo jednogodišnju paralizu normalnog života i urušavanje visokog obrazovanja u Srbiji. Svi ti protesti krenuli su na talasu protiv nasilja, a onda završili kao promoteri nasilja u društvu.

Kako se sve izvitoperilo, pratili smo svih ovih mjeseci i upozoravali na opasnu spiralu nasilja. Ranjavanje čovjeka ispred Skupštine Srbije samo zato što drugačije misli eskalacija je nasilja koje je, po svemu viđenom, pripremano i pakovano na različite načine.

Svaka uvreda i prijetnja upućena političkom neistomišljeniku, svaka kamenica bačena na glavu onih koji ne misle isto, svaka uništena fasada i razbijeni prozor tokom blokaderskih protesta širom Srbije, svaka blokada koja je ukidala zagarantovano pravo na slobodno kretanje… bili su neprihvatljivi akti nasilja, a ne društveni aktivizam, kako je to opravdavano u blokaderskim krugovima.

Zbog takve relativizacije nasilja, logika blokadera prerasla je u nakaradnu i opasnu stihiju u kojoj je postalo dozvoljeno i pucati u čovjeka. Od parole „Srbija protiv nasilja“, antivladini protesti uputili su zastrašujući poziv „pucaj da ubiješ“. Zastrašujuće je kratak bio put na kojem smo kao društvo prešli od navodnog ustajanja protiv nasilja, kroz proteste „Stop krvavim košuljama“, „1 od pet miliona“ i „Srbija protiv nasilja“, do uličnog terora manjine nad većinom.

Nije teško uočiti da su za nasiljem na ulici posezali uvijek isti politički akteri kako bi mimo izbora došli na vlast.

Samo u aktuelnoj krizi može se sagledati čitav arsenal manipulacija kojim su se blokaderi služili da bi opravdali sopstveno nasilje, ali i održali nivo tenzija dovoljan za nastavak. I tako skoro godinu dana.

Duga je ova godina bila, ali to je zapravo isuviše kratak period da se društvo odvede na totalno pogrešan put, put koji je počeo padom nadstrešnice i pogibijom 16 ljudi i stigao do metka ispaljenog u neistomišljenika. Između ta dva događaja smješteno je toliko štetnih stvari koje se moraju nazvati pravim imenom – nasiljem.

Odgovorno smo ukazivali i na brojne lažne vijesti i izmišljene afere, poput korišćenja zvučnog topa, upotrebe gasa CN, nepostojećeg dječaka koji je prebijen na protestima u Valjevu ili podmetnute priče o djevojci koja je navodno pretrpjela brutalan tretman u policijskom zadržavanju.

Ništa od toga nije bilo istina, ali služilo je vještačkom izazivanju histerije i održavanju tenzija potrebnih za nastavak uličnih i još nasilnijih akcija.

Ove laži su u tesnoj vezi s proizvodnjom viđenog nasilja i zato su bile secirane na stranicama Kurira. Kao odgovorna medijska kuća smatrali smo da je od ključnog značaja da se demistifikuju metode kojima su se svih ovih mjeseci služili blokaderi u svojoj navodnoj borbi protiv nasilja.

Krenulo se od povika „Srbija protiv nasilja“, a ušlo se u opasan vrtlog u kojem je napad na život postao sredstvo političkog obračuna. I to je, na žalost svih nas koji želimo dobro ovoj zemlji, bilo predvidivo, o čemu smo uporno pisali svih ovih mjeseci.

(Kurir)