Bivši telohranitelj Fahrudina Radončića, Armin Cibra, iznio je nove optužbe na račun Mila Đukanovića, bivšeg predsjednika i premiojera Crne Gore, kako i još nekih lica iz naše države koje povezuje sa kriminalom.
„Kada su Darka Šarića tražile sve policije svijeta i kada je bio na svim potjernicama, on je nesmetano sjedio u Kotoru u svojoj diskoteci Maximus za stolom sa Milom Đukanovićem, Fahrudinom Radončićem, Veskom Barovićem, Goranom Sitom Rakočevićem i Jelenom Nenezić. Tu sam bio i ja u svojstvu Radončićevog obezbjedjenja.
Spavali smo kod Veska Barovića u hotelu Vardaru i napustili Kotor sa novcem preko Risana. Taj put je meni lično pokazao tadašnji vozač gradonačelnika Kotora koji je bio na jutarnjoj kafi u Vardaru s njima (mislim da je bila žena nisam siguran). Kao što je Šarić isto tako u istom periodu dolazio i nesmetano boravio u Radončićevom hotelu Radon Plaza u Sarajevu, a istog je locirala SIPA i tadašnji direktor Mirko Lujić, za šta postoji službeni izvješta, tvrdi Cibra u razgovoru za Borbu.
I nakon svega Đukanović i Radončić ovom narodu pričaju o evropskim putu i NATO-u, i to u svojstvu državnika i kako su sami sebe nazivali evropsih političara!
„Radončić i ja smo u tom periodu veoma često odlazili u Crnoj Gori. O tačnim datumima našeg ulaska i izlaska iz Crne Gore preko različitih graničnih prijelaza svjedoče pečati u mom tadašnjem pasošu, koji se nalaze i u pasošu Fahrudina Radončića. Moj pasoš sam spreman ustupiti istražnim organima Crne Gore na uvid.
U više navrata, mogu slobodno reći najmanje 20 puta, smo sa različitih lokacija iz Crne Gore u automobilu prevozili po osam, nekad i 10 vreća novca za BiH“, poručio je za naš portal bivši telohranitelj Fahrudina Radončića, Armin Cibra.
Kako ističe, nesmetan prelazak preko granice im je osiguravao lično Milo Đukanović.
„Naši automobili, koje je Radončić dobio od Nasera Keljmendija, bili su opremljeni zvučnim i svjetlosnim policijskim signalima (blinkerima i sirenom), tako da smo se svaki put, naoružani, demonstrativno i velikom brzinom kretali iz Crne Gore za BiH. Novac je deponovan u posebnu sobu Radončićevog hotela Radon Plaza koju smo zvali “Crna kutija”.
U istoj sobi, koja je bila zatvorena blindiranim vratima, nalazila se protivpožarna velika čelična kasa. U istoj su se, osim novca, nalazile razne vrste oružja i prislušnih uređaja. Taj novac je ubacivan u legalne tokove u BiH na način da se istim novcem plaćala izgradnja Avazovog tornja, koji je tada bio u početnoj fazi gradnje, kupovina aviona, jahte i ostalih nekretnina u CG i BiH“, istakao je on.
Neke od lokacija gdje su, kako pojašnjava, preuzimali pomenuti novac u Crnoj Gori su: Crnojevića Rijeka (riblji restoran), Kotor – hotel Vardar, kafana Grand Podgorica, restoran Prova Tivat, Hotel Splendido Kotor. Obično su to, kako navodi, bile dogovorene lokacije gdje se vršila primopreda novca iz drugih automobila u naš automobil.
„Od ljudi koji su tada bili s nama u Crnoj Gori izdvojio bih Nasera Keljmendija, Milu Đukanovića, Slobodana Kašćelana, Veska Barovića, Gorana Rakočevića, Duška Kneževića, u čijoj kući, koja se nalazi u blizini aerodroma u Podgorici, smo veoma često bili na žurkama.
Često smo u Vili Gorica imali sastanke sa tadašnjim ministrom finansija Crne Gore, izvjesnim Lukšićem, ili tako nekako, mislim da je prezime. On je, osim Đukanovića, bio jedan od bliskih Radončićevih logističara kada su u pitanju ljudi iz tadašnje državne vlasti CG“, ističe on.
U istom periodu, kako navodi, osim u hotelu Vardar kod Veska Barovića, odsjedali smo u Kotoru, u diskoteci Maximus, sa Darkom Šarićem, kojeg su tada tražile sve policije svijeta. S nama u društvu su bili Milo Đukanović, Vesko Barović, Goran Rakočević sa suprugom Jelenom Nenezić.
Tada je Radončić registrovao firmu Avaz Roto Pres u Podgorici, preko koje su išle fakture i pranje novca i koja je iz tog razloga i osnovana. Odgovorno lice u istoj bila je bivša supruga Gorana Rakočevića, izvjesna Zdenka Rakočević.
Kako zaključuje Cibra, vrijedno je pomenuti i Radončićevu notarku Branku Kašćelan iz CG, koja je, kako ističe, ovjeravala sve što je on tada želio kada je u pitanju njegova nelegalna imovina u Crnoj Gori, odnosno Tivtu i luci Portomontenegro.
