Beranac Aleksandar Ćulafić ogorčen je na postupanje Osnovnog državnog tužilaštva u svom rodnom gradu, tvrdeći da se zbog njihove odluke osjeća ugroženo.

Ćulafić je bio žrtva otmice, a tužilac je, nakon hapšenja, osumnjičenog pustila na slobodu. Ćulafić kaže da je zbog te odluke ugrožen, jer je osumnjičeni lice koje je, prema njegovim informacijama, prijavljivano, a možda i osuđivano za druga djela.

– Kao rođeni Beranac, 11. jula ove godine, u svom voljenom gradu, doživio sam veliki šok od kojeg se nikada u životu neću oporaviti. Naime, toga dana sam otet od strane sugrađana V.R. i S.S. koji se vode kao bezbjednosno interesantna lica i koja su, kako saznajem, višestruko osuđivana zbog krivičnih djela. Do otmice je, kako opravdano symnjam, došlo uz logističko pamaganje D.P. Lice V.R. me je ispred jednog motela u Beranama izudaralo i sa licem S.S. naredilo da uđem u auto, lišilo slobode i kasnije podvrglo psihičkoj torturi sa namjerom da od mene iznude novac. Kao što je javnost već upoznata, oni su me odveli u garažni prostor porodične kuće V.R. i tu me nemilosrdno mučili psihički. Bila je to krajnje dramatična i teška situacija za mene, jer sam mislio da iz pomenute garaže nikada neću izaći, živu glavu izvući, s obzirom na to da su me otela lica koja su, kao što i cijeli grad zna, spremna i na ono najgore. Prijetili su mi podesnim sredstvima, vezivanjem metalnim lancima i udaranjem metalnom šipkom po koljenima tako da sam se osjećao kao da se nalazim u najvećem mučilištu. Bila je to, zaista, užasna slika, koju je teško riječima opisati. Jednostavno desilo se nešto što nikada, kao časni građanin humanista i fudbalski sudija, nijesam mogao da zamislim. Igrom sudbine uspio sam najviše zahvaljujući molitvama i vjeri u Boga prema najvećim svetiteljima da se oslobodim iz kandži pomenutih lica nakon čega sam slučaj prijavio beranskoj policiji – kaže Ćulafić za „Dan“.

Postupanje policije, navodi, bilo je krajnje profesionalno, zbog čega je izrazio zahvalnost načelniku beranskog Centra bezbjednosti Željku Baboviću i inspektoru Batriću Šoškiću.

– Naravno, javio sam se i ljekarima u Beranama koji su konstatovali da sam mučen i da imam povrede po tijelu. Međitim, postupanje Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama izazvalo je kod mene dodatni šok. Tim prije, jer su nakon hapšenja V.R. donijeli odluku da ga puste na slobodu. To je kod mene izazvalo dodatnu uznemirenost i strah, opravdano se pribojavajući da će me ponovo napasti zbog moje odluke da pomenuta luca, zbog učinjenog nedjela, prijavim nadležnim oganima. Takođe, u saznanju sam da tužilaštvo namjerava da ovo krivično djelo preinači u prekršajno, što je, zaista, ravno pravnom i svakom drugom skandalu. Znači, u datom slučaju ostavljen je prostor da se dodatno izlažem stravičnim neprijatnostima. A šta je motiv tužilaštva da se ovako odnese, neko od nadležnih bi morao da ispita – dodao je ovaj Beranac.

Kaže i da je drugi učesnik incidenta saslušan u tužilaštvu tek nakon osam dana, kada je slučaj prijavio Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju. Sa ovim slučajem upoznao je i vrhovnog državnog tužioca, a namjerava i strane ambasade u Crnoj Gori i Misiju OEBS-a.

– Pitam se kako u jednoj pravno uređenoj državi pomenuti mučitelji koji su stvorili kriminalnu organizaciju sa ciljem da do novca dolaze kroz iznudu, zelenašenje i druge nedozvoljene i nedostojne radnje, mogu slobodno da šetaju gradom. To je pitanje i za pravosudne organe i za sami državni vrh – kaže Ćulafić.

Tagovi