Bečić na udaru malignog hrvatskog uticaja: Hrvati poručuju da Crna Gora neće postati bastion velikosrpstva na Jadranu

Potpredsjednik Vlade za bezbjednost, odbranu, borbu protiv kriminala i unutrašnju politiku Aleksa Bečić dao je intervju za hrvatski Večernji list u kojem je, između ostalog, poručio da je Crnu Goru mafija okupirala, ali da je čisti, te da ćemo postati članica Evropske unije 2028. godine.

Međutim, upravo ovaj intervju izazvao je salvu sramnih komentara hrvatskih političara i javnih ličnosti gdje su istog i napali. Naravno, tu su itekako poznata imena crnogorskoj javnosti poput Tomislava Sokola, ali i jedan HDZ-ov „zastupnik“ Andro Krstulović Opara.

“Osoba proglašena nepoželjnom u Hrvatskoj docira o bilateralnim odnosima i ne odstupa ni milimetra od dosadašnje politike. Crna Gora neće postati bastion velikosrpstva na Jadranu, shvatiće to prije ili kasnije”, poručio je na mreži X hrvatski europoslanik Tomislav Sokol.

Intervju je komentarisao i Andro Krstulović Opara, HDZ-ov zastupnik i predsjednik Odbora za vanjsku politiku u hrvatskom Saboru.

“Današnji Večernji list je uredno objavio plaćeni intervju s potpredsjednikom Vlade CG u kojoj promiče četničku, dominantnu politiku u balkanskoj Bjelorusiji. Pa nije ga GGR slučajno proglasio persona non grata. Aleksa danas pegla svoj imidž i soli nam pamet. Naravno, ne priznaje razgraničenje, stoji čvrsto uz Deklaraciju o Jasenovcu, ima proputinovska i provučićeva stajališta o ruskoj agresiji na Ukrajinu”, komentar je Andra Krstulovića Opare.

Ovo je samo još jedan od nastavaka malignog hrvatskog uticaja koji se širi Crnom Gorom a koji je faktički počeo od formiranja Vlade Milojka Spajića kada su dva hrvatska ministra posjetila Crnu Goru. Nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mathauzen, hrvatski upliv se itekako uvećao gdje zvanični Zagreb faktički uslovljava crnogorski ulazak u EU pitanjima poput razgraničenja na Prevlaci, svojatanje broda Jadran, pitanje povratka hrvatskih domova u Boki, te idu i toliko daleko da određuju kako će se zvati bazen u Kotoru.

Bečić u intervjuu, između ostalog, dovodi u pitanje i to što mu je zabranjen ulazak u Hrvatsku.

“Građanski sam, evropski i zapadno orijentisan, a uvijek sam dobrodošao i u Brisel i u Vašington, što se moglo vidjeti i proteklih mjeseci. Zašto su pojedinci u Hrvatskoj donijeli odluku o zabrani mog ulaska, a nikada, na primjer, prema bivšim crnogorskim funkcionerima koji su učestvovali u ratovima devedesetih”, naveo je Bečić.

Reagovali i „analitičari“

Intervju je komentirisao i politički analitičar Aleksandar Musić.

„U današnjem broju jednog uglednog hrvatskog dnevnog lista izašao je servilni intervju s jednim crnogorskim dužnosnikom, osobom koja je istovremeno u Hrvatskoj persona non grata. Ne može u Hrvatsku fizički, no može medijski i to bez ijednog istinski važnog/opasnog pitanja. S obzirom da ovako odigrana situacija višestruko nadilazi sposobnosti osobe/stranke u pitanju ili dnevnu medijsku politiku – stvar tek postaje interesantnijom“, napisao je Musić na mreži X.

Navodi da ovo nije prvi događaj ovog tipa.

„U proteklih nekoliko godina bilo je nekoliko televizijskih serijala, gostovanja, priloga i komentara koji su, niotkuda, iz neba u rebra, iz 0 u 100 – pričali režimsku, a u biti netačnu priču o situaciji u Crnoj Gori. Kao što se do avgusta 2020. o Crnoj Gori u Hrvatskoj pričalo u priglupim 2D kategorijama zelenaša/bjelaša, Crnogoraca/Srba i time promašivalo adresirati stvarne odnose, probleme i opasnosti, primjećujem da se sada sve više gura 2D priča o Mafiji na jednoj i Vitezovima Svjetla na drugoj strani. Ko god zna nešto o mafiji u Crnoj Gori, klanovima, podzemnim potocima i rijekama, odnosu mafije/a i države/a, početnim i rezervnim pozicijama, novom miješanju karata – zna koliko je ovo sadržajem fejk, no učinkom inteligentno diskvalifikujuća priča koja se na mala vrata servira hrvatskoj javnosti“, istakao je Musić.

Smatra da je ovo sve živi primjer svima onima koji žele dobro Crnoj Gori, bili oni u vlasti ili u opoziciji – boj za Crnu Goru se ne bije samo unutar nje, odavno je prešao crnogorske granice.

„U tom boju medijska politika i saveznici igraju izrazito bitnu ulogu. Pošto ne volim kuknjavu, nego proaktivu, iskreni savjet: možda je vrijeme škartati potrošene i potrošeno u medijskim istupima u zemlji i izvan nje, a saveznike tražiti u ozbiljnim ljudima, umjesto biti ubožnicom za razne beskorisne i nerijetko štetne bezveznjake iz zemlje ili ‘regiona’“, zaključio je Musić.

… ali i hrvatski mediji: Tvrde da je Večernji list plaćen

U normalnoj državi mediji bi branili nacionalni interes. Barem instinktivno – iz samoodržanja. U Hrvatskoj, međutim, taj refleks odavno ne postoji. Dok branitelji u Splitu prosvjeduju zbog poniženja hrvatskog dostojanstva kroz financiranje razno-raznih suspektnih srpskih (kvazi)umjetničkih izložbi, Večernji list danas objavljuje „intervju“ s Aleksom Bečićem, potpredsjednikom crnogorske vlade, piše maxportal čiji tekst prenosimo integralno kako bi građani Crne Gore znali šta „komšije“ misle.

Bečić je u Hrvatskoj persona non grata, a u Crnoj Gori simbol dvolične politike koja se šepuri na Zapadu, a kleči pred Beogradom i Moskvom. Njegova ideologija je kao reklama za deterdžent: nova ambalaža, stari sadržaj.

Kad govori u Bruxellesu, priča o reformama, integracijama i europskom putu. Kad se vrati kući, priča o „bratskom srpskom narodu“, „pravoslavlju“ i „tradiciji“.  A kad dođu Rusi – onda o „neutralnosti“ i „slavenskoj solidarnosti“. On je lice nove generacije balkanskih manipulatora: mladi, pristojni, uredno ošišani, s govorom koji zvuči kao seminarski rad o europskim integracijama, ali s dušom duboko usidrenom u rusko-srpskom emocionalnom prostoru.

U razgovoru za Večernji Bečić izgovara sve one teflonske fraze koje i inače služe da se prikrije politička praznina: europske vrijednosti, prijateljstvo, dijalog… Jedino što izostaje jest – istina. Da njegova vlada ne želi vratiti školski brod Jadran, da ne pokazuje ni minimum volje za rješavanje otvorenih pitanja s Hrvatskom, i da bi najradije izbrisala ploču u Morinju – jer im hrvatske žrtve iz srpsko-crnogorske agresije na Dubrovnik kvare dekor njihove „nove politike“.

Ali ono što je stvarno skandalozno nije Bečićev cinizam. To se od njega očekuje. Skandalozno je što Večernji list tom čovjeku daje prostor kao da je riječ o državniku iz Bruxellesa, a ne o političkom sitnišu koji šuruje s Rusima i čeka mig iz Beograda. Tekst izgleda i čita se kao plaćeni oglas – samo što to nigdje nije naznačeno.

Sve odiše PR-tonom: umilna pitanja, izbjegavanje neugodnih tema, uredničko tapšanje po ramenu. Ako to nije plaćeno, onda je još gore: znači da netko u redakciji doista misli da se takvim tekstovima gradi „regionalna relevantnost“. U stvarnosti, to je čista propagandna diverzija – paradržavna manipulacija upakirana u format „intervjua“.

I sad dolazimo do pitanja koje bi svaka ozbiljna država postavila: što rade hrvatske obavještajne službe? Prate li uopće što se plasira kroz domaće medije?

Zna li SOA da jedan veliki hrvatski dnevnik objavljuje sadržaje koji objektivno koriste strukturama bliskim srpskom i ruskom interesu u regiji? Ili se sve to smatra „slobodom medija“, dok se nacionalni prostor pretvara u otvoreni oglasni pano za balkanske spin-doktore?

Ako Večernji list misli da tako izgleda „dijalog“, onda im treba netko objasniti razliku između novinarstva i plaćenog propagandnog rada. Ako to rade svjesno, to je već pitanje za državnu sigurnost. Ako to rade nesvjesno – to je pitanje za liječnika.