Autor monografije Pavle – plemić po oba kolena, Momir Čabarkapa, reagovao je na pisanje Borbe da pojedine NVO protestuju protiv održavanja skupova koje afirmišu ime ubijenog ministra Pavla Bulatovića i kazao da iako su decenijama te NVO na vladinim jaslama Crne Gore i „drugih bjelosvjetskih vlada, danas ustaju protiv predstavljanja knjige u Zeti.
„Smeta im, vele, ratna prošlost Pavlova. Nemam namjeru da branim Pavla od takvih zlonamernika, jer njega njegovo delo i častan život najbolje brane, ali kao novinar koji je uvek držao i drži do istine i činjenica, imam obavezu da podsjetim na nekoliko stvari. Ono za šta ta neznavena, s koca i konopca sastavljena bratija optužuje Pavla Bulatovića odavno je razjašnjeno za one kojima je stalo do istine. Tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović je i kazao i zapisao da je to (deportacije) bila odluka državnog vrha u kome je Milo Đukanović, kao premijer, imao bar za nijansu značajniju ulogu od Pavla, ali to ne smeta niti ga smatraju odgovornim. Naprotiv, smatraju ga zaslužnim…“, saopštio je on.
Čabarkapa podsjeća da su crnogorski čelnici tada odgovorili na zahtjev vojske Republike Srpske da vraćaju njihove dezertere i oni su počeli da im šalju nazad i pravoslavne i muslimane.
„Za par dana shvatili su da su obmanuti, jer se vlasti RS nisu odnosili prema povratnicima kako su obećale i odluka je opozvana a akcija vraćanja obustavljena. Policija je, u skladu sa ustavnom ulogom u državi, pronalazila i protjerivala neželjene goste, a ne odlučivala o tome. Odakle je donosilo Državno tužilaštvo Crne Gore na čijem čelu je tada bio tužilac Vladimir Šušović. I to je cijela istina o toj, ispostaviće se, ne baš dobro odmjerenoj odluci, tadašnje crnogorske vrhuške. To što nadničari raznih službi i družbi pokušavaju danas, a i juče, da svu odgovornot stave na mrtvog Pavla ne da nije časno, oni čast očigledno mjere apanažama koje dobijaju ničim zasluženo, već je prosto NOTORNA LAŽ“, jasan je on.
Čabarkapa dodaje da ako njemu ne vjeruju, neka potraže odgovor na poslaničko pitanje:
„Valjda negdje u arhivi Skupštine CG postoji, ako je nisu spalili oni koji bi da zatru sve tragove svojij nepočinstava, pa će saznati istinu i o tome. Ne sjećam se tačno godine, ali mislim da je bila 1992. ali zasigurno znam da je tada ministar policije bio N. Pejaković, koji je i potpisao odgovor na poslaničko pitanje. Ima nešto o tome i u knjizi „Pavle Nikičin Bulatović plemić po oba kolena“, ali pretpostavljam da mi oni kojima je istina poslednja rupa na svirali, neće vjerovati, pa upućujem na kredibilan izvor jer vidim da među vama ima i nazovi novinara“, kazao je on i dodao:
„Eto, koritaši, sada kada vam se korita polako prazne „ne zalijećite se, ima nas više“, da citiram vašeg poglavnika, ovog puta više je nas kojima je do istine. Usredsredite se na korita dok još ima, ali ne zanosite se. Malo je onih, čak i u nesrećnoj Crnoj Gori, koji će vam dosuti za opanjkavate počivšeg Pavla Bulatovića, koga su, gle čuda, smaknuli vaši hranitelji. Imate li bar malo stida pred sobom kada se pogledate u ogledalu? Pred ljudima i javnošću očigledno nemate“, zaključio je on.

SAMO NAPRIJED A USTASE MONTEUSUPKA NEKA LAJU I ZAVIJAJU
Nemoj tako, ja licno.prema Pavlu Bulatovici sam osjecao simpatije i siguran sam da je bio dobar covjek, nazalost to ludo vrijeme je donijelo mnogo zla!