Arhijerejsko namjesništvo: Proslava Svetog Josifa Temišvarskog- eparhijske slave u Aradu (FOTO)

0

Srpska Pravoslavna eparhija temišvarska je i ove 2022. godine Gospodnje molitveno i svečano proslavila svog patrona i zaštitnika, Svetog Josifa, Mitropolita Temišvarskog. Blagoslovom našeg duhovnog pastira Episkopa budimskog i administratora temišvarskog G.G. Lukijana (Viteza od Pantelića) proslava je ove godine održana u subotu, 24. seprembra u parohiji aradskoj, koja je i sedište istoimenog Arhijerejskog namesništva.

Ove godine je ovo bila suguba svečanost sa mnoštvom povesnih toržestvenih povoda. Naime, pored proslave Eparhijske slave, upriličeno je tzv ,,malo osvećenje crkve“ posle izvršenje restauracije zvonika i generalne obnove fasade i popločavanja i prostornog uređenja crkvene porte, a povodom značajnog i velikog jubileja – 320 godina Tekelijine crkve; 300 godina od smrti ktitora pukovnika Jovana Plemenitog Popovića-Tekelije i 180 godina od smrti dr Save Plemenitog Popovića-Tekelije, carskog tajnog savetnika i viteza Zlatne ostruge.

Svečanost je otpočela prethodnog dana, od 15. časova, služenjem bdenija u Tekelijinoj Petropavlovskoj crkvi. Služili su i pevali sveštenici aradskog namesništva.

U subotu, nešto pre 10:00 sati, u crkvenoj porti, svo eparhijsko sveštenstvo i monaštvo, obučeno u felone i epitrahilje, omladina koja je nosila četiri crkvene litije, deca u narodnim nošnjama i sabrani srpski narod iz Arada i okolnih mesta, dočekalo je sa cvećem visokog gosta, Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskopa aradskog G.G. Timoteja (Plemenitog Ševića) iz Rumunske Pravoslavne Crkve i domaćina, Episkopa budimskog i administratora temišvarskog G.G Lukijana.

Usledila je svečana jednokratna litija oko parohijske crkve, sa kropljenjem zidova osvećenom vodom. Na Svetoj Liturgiji, Episkopima su sasluživali: protojerej-stavrofor dr Marinko Markov, arhijerejski zamenik, protosinđel dr Justin (Popović), sabrat rumunskog manastira Hodoš-Bodrog i eparhijski konsilijer za kulturu, protosinđel Varnava (Knežević), sekretar budimske eparhije, iguman Justin (Stojanović), Egzarh manastira Eparhije temišvarske, protojerej-stavrofor Vasilije Plestić, arhijerejski namesnik sokolovački, protojerej-stavrofor Stojan Petrović, arhijerejski namesnik temišvarski, arhiđakon Emanuel Pronjuk, sekretar aradske eparhije, protođakon Miodrag Jovanović, đakon Zoran Mutavski i jerođakon Jakov (Jović).

Na Svetoj Liturgiji su, za pevnicom, odgovarali sveštenici i eparhijski pojci. Posle heruvimske pesme, Episkop Lukijan je sabrata manastira Svetog Georgija (na Brzavi) jerođakona Jakova (Jovića) rukopoložio u čin jeromonaha, čime je eparhijsko soslovije postalo bogatije za još jednog sveštenoslužitelja i molitvenika pred Prestolom Hristovim, na kojem će prinositi beskrvnu žrtvu sa spasenje našeg naroda, ali i svega sveta.

Mnogo se vernika okupilo u crkvi sa željom da prisustvuje ovom molitvenom događaju i retkoj prilici za jednu parohiju, a posebna radost je bila prisustvo oko 35 srpčadi, obučenih u narodne došnje, članova KUD-a Čanadske zvezdice iz Čanada.

Posebno dirljiva i pažljiva od strane Preosvećenog domaćina bila je činjenica da su, nakon savršene Svete Arhijerejske Liturgije, prisutni Arhipastiri, uz sasluženje čitavoga sveštenoga sabranja prezvitera i đakona Eparhije Temišvarske, osveštali i presekli slavski kolač, povodom eparhijske slave i odslužili parastos, ne samo za ktitora Hrama, već i za sve upokojene članove visokoblagoronih srpskih aristokratskih porodica Popovića-Tekelija i Stratimirovića od Kulpina.

Liturgiji, molitvenim činovima, koji su nakon nje usledili i ostalim pratećim svečanostima su, pored brojnog vernog srpskog naroda iz ovih krajeva bratske nam Rumunije, prisustvovali i visoki gosti: gospodin Vladan Tadić, generalni konzul Republike Srbije u Temišvaru, lokalni predstavnici opštinskih i županijskih vlasti, Saveza Srba u Rumuniji, kao i predstavnici visokoblagorodne porodice Stratimirovića od Kulpina – prof. Ivan Vitez od Stratimirovića i doc.dr Đorđe Vitez od Stratimirovića, koji su, kroz viševekovnu povest svoje slavne porodice, porodično povezani za mnogim od najizabranijiih srpskih i evropskih aristokratskih rodova. Tako je, npr, Jozefina Plemenita Popović-Tekelija, bila supruga Teodora Plemenitog Stratimirovića od Kulpina, rođenog bratanca, nadaleko poznatog, Njegovog Visokopreosveštenstva Mitropolita karlovačkog G.G. Stefana (Plemenitog Stratimirovića od Kulpina).

U pratnji visokih gostiju, visokoblagorodne gospode Stratimirovića, nalazili su se i: gospodin Goran Milenković, zamenih ministra za brigu o selu u Vladi Srbije, gospodin Aleksandar O. Đurđev, narodni poslanih u Skupštini Autonomne Pokrajine Vojvodine, gospodin Dalibor Šekularac i đakon Hadži Nenad M. Jovanović, članovi Odbora za povratak posmrtnih ostataka Vožda Đorđa Stratimirovića u Otadžbinu.

Posle, od strane srpske dečice sa folkolra, otpevanog pričasna, prisutnima je se kratko obratio arhijerejski zamenik prota Marinko Markov, koji je svima prisutnima čestitao eparhijsku slavu i pozvao prof. Ivana Viteza od Sratimirovića da se, kraćom besedom, obrati arhijerejima, celokupnom sveštenstvu i sveštenomonaštvu bogospasajeme Eparhije temišvrske, kao i sabranom vernom narodu. Nakon biranih i dušepoleznih reči visokouvaženog i dragog gosta, obavljena je svečanost investiture visokim crkveno-društvenim odlikovanjem – Krstom Vožda Đorđa Stratimirovića, koje je ustanovljeno sa blagoslovom Njegovog Preosveštenstva Episkopa sremskog G.G. Vasilija i dodeljuje se od strane porodice Stratimirović i Centra za razvoj Šajkaške. Svečanost investiture i uručenja, i više nego zasluženog, odlikovanja Preosvećenom Vladiki Lukijanu, obavili su pomeniti predstavnici Višeškog doma Stratimirovića Kulpinskih, pri čemu su im, po utvrđenom protokolu asistirala pomenuta gospoda iz njihove pratnje

O značaju i renomeu priznanja, koje je, i više nego zasluženo, na svojim arhipastirskim i viteškim prsima poneo blagi, dobri i po svemu uzoriti Vladika Longin, koji je sav svoj život i bezgraničnu ljubav i trud posvetio službi Bogu i očuvanju identiteta preostalog srpskog naroda na prostorima Mađarske i Rumunije, svedoči da se on ovime pridružio slavodobitnicima kao što su: Njegovo Visokopreosveštenstvo mitropolit crnogorsko-primorski, zetsko-brdski i skenderijski G.G. Joanikije (Mićović); Njegovo Preosveštenstvo episkop novosadski, bački, somborski, segedinski i jegarski G.G. Irinej (Bulović); Njegovo Preosveštenstvo episkop istočnoamerički G.G. Irinej (Dobrijević); Njegovo Preosveštenstvo episkop bijeljinski i zvorničko-tuzlanski G.G. Fotije (Sladojević); Njegovo Preosveštenstvo episkop valjevski G.G. Isihije (Rogić); Njegovo Preosveštenstvo episkop hvostanski i izabrani zapadnoevropski Justin (Jeremić); Njegovo Kraljevsko Visočanstvo prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević od Srbije i Jugoslavije; Njegovo Kraljevsko Visočanstvo prestolonaslednik Davit Bagration Muhranbatoni od Gruzije, Njegovo Prevashodstvo gospodin Aleksandar Vučić, predsednik Srbije; gospodin dr Vladimir Orlić, predsednik Skupštine Srbije; gospodin Nedeljko Čubrilović, predsednik Skupštine Republike Srpske; Njegova Ekselencija gospodin Nikola Selaković, ministar spoljnih poslova u Vladi Srbije; gospodin Nebojša Stefanović, ministar odbrane u Vladi Srbije; gospodin Aleksandar Vulin, ministar unutrašnjih poslova u Vladi Srbije; gospođa Maja Popović, ministar pravde u Vladi Srbije; akademik Darko Tanasković; akademik Matija Bećković; akademik Dragan Simeunović, kontraadmiral Boško Antić, kao i drugi najviši zvaničnici na državnom, pokrajinskom i lokalnom nivou, te najzaslužnije ličnosti iz redova sveštenstva Srpske Pravoslavne Crkve, Vojske Srbije, kao i kulturnog, akademskog, privrednog, političkog i javnog života Srbije, Crne Gore, Republike Srpske i rasejanja.

Elem, nakon zaamvone molitve je usledio čin blagosiljanja slavskih darova i rezanja slavskog kolača. Tzv. ,,slavsku ružu“ za narednu godinu je preuzeo, u ime Arhijerejskog namesništva temišvarskog prota Stojan Petrović. Kako smo, već pomenili, potom je odslužen i pomen nad zajedničkom grobnicom članovima ktitorske porodice Plemenitih Popovića-Tekelija i takođe su pomenuti i članovi porodice Plemenitih Stratimirovića od Kulpina, koji su sa Tekelijama imali višestruke rodbinske veze.

Nakon molitvenog dela ovog bogoljubivog i otačastvoljubivog evharistijskog sabranja, prisutnima je se obratio prota Ognjan Plavšić, paroh i arhijerejski namensik aradski, domaćin ovog duhovnog i istorijskog sabranja, svima zahvalivši na prisustvu i uloženom trudu da sve protekne tako toržestveno, kao što i dolikuje ovim sveštenim i nesvakidašnjim svečanim povodima.

U nastavku je pročitana gramata o dodeli visokog odlikovanja, Ordena Srpske Pravoslavne Eparhije temišvarske gospodiu Božidaru Paniću iz Arada, a kao nagrada za njegovu dugogodišnju usrdnost u obavljanju dužnosti redovnog člana Saveta Eparhije temišvarske, kao i bogat i višedecenijski istraživački i književni rad na polju istorije Srba, posebno u Aradu i Pomorišju.

U ime aradske parohije su, takođe, uručene zahvalnice zaslužnim pojedincima, koji su dali svoj doprinos obnovi Tekelijine crkve, ali i u smislu trudoljubive pripreme za ovaj značajan jubilej i povesno evharistijsko sabranje.

Posle otpusta je prisutnima podeljena nafora i obavljeno je zajedničko fotografisanje Arhijereja, sveštenstva i uglenih zvanica, kao svojevrsni blagoslov i za dragu uspomenu na ovaj veličntveni dan, kojega sotvori Gospod da se radujmo u njemu.

Na posletku, u skladu sa drevnim hrišćanskim običajem i sa praksom drevne Crkve, trpeza ljubavi za sve zvanice je priređena u aradskom hotelu Prezident. Tokom slavskog ručka, po blagoslovu prisutnih Arhijereja, kratku zdravicu i reči pozdrava i blagodarnosti je još jendnom proizneo prof. Ivan Vitez od Stratimirovića, koji je, pre svega zablagodario Preosvećenom domaćinu sa, istinski, srdačnom i očinskom gostoprimstvu i u svom Eparhijskom Dvoru dan ranije i na toržestvenom slavskom evharistijskom sabranju, evocirajući uspomene na borbe i podvige njegovog neumrlog pradede i div-junaka, Vožda đeneral-majora Đorđa Viteza od Stratimirovića i njegovih vernih šajkaša, stvarajući tako Srpsku Vojvodinu i Tamiški Banat i razgorevajući neugasli plamičak i klicu konačnog oslobođenja i srpskog i rumunskog naroda od viševekovnog tuđinskog iga.

Interesantno i važno je da je u rečenom svom nadahnutom obraćanju on ovo molitveno sabranje uporedio i sa jednim malim saborom našeg plemstva, budući da su, pored samih Visokoblagorodnih Stratimirovića, i Visokopreosvećeni Arhiepiskop Timotej (Plemeniti Šević) i Preosvećeni Episkop Lukijan (Vitez Pantelić) dostojni izdanci i naslednici naših zaslužnih, istorijskih i drevnih aristokratskih rodova, koji su ostavili i danas ostavljaju značajnoga traga u duhovnom, kulturnom i svakom drugom napretku ovih krajeva i ovog našeg, zajedničkog i bratskog srpsko-rumunskog podneblja, što nije samo istorija i muzejski eksponat, već i živi podsetnik i svedok da su ovi prostori kadri da imaju i ljude i kapacitete za neslućene uzlete, pod uslovom da, kao i do sada, ostanu ujedinjenu u Jednoj, Svetoj, Sabornoj i Apostolskoj Crkvi i veri i najvrednijim tradicijama naših praotaca, koje čuva, pre svega Crkva Hristova, ali i ovakvi primeri naše aristokratije, koja je preživela teška i preteška vremena, ali koja bi, možda, mogla da i nastavi svoje služenje Bogu i rodu, nastavljajući da svedoči istinske vrednosti i čuva naš verodostojni nacionalni identitet, ma gde živeli.

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.