piše: Dražen Živković, urednik portala Borba
Od nastanka svijeta, politika i laž su sijamski blizanci i istorija nas je trebala naučiti da ni malo ne treba da se iščuđavamo ovovremenim lažima političara koji su na vlasti. Jednostavno, vlast je u Crnoj Gori stvorila trodecenijski ambijent da je politika povlašćeno područje laži. I sjajno se snalaze u toj močvari prrvara i obmana, pa zašto bi onda mijenjali dobitnu matricu.
I odgovor na pitanje zašto nas vlast laže je vrlo jednostavan – zato što mogu! Ništa im se loše neće dogoditi ako ih uhvatimo u laži, a ako ih ne uhvatimo laž je vrlo isplativa i mogu samo profitirati od toga. Čovjek što više laže i što duže to čini u budućnosti sve lakše i uvjerljivije ponavlja taj proces.
Kome za ove tri decenije ništa nije bilo jasno, valjda mu ovih dana postaje mnogo toga jasnije. Kad nam oni koji su nam ugasili svijetlo budućnosti, sada nude svijeću, ali bez šibice i upaljača, da nas povedu, u svijetlu budućnost. Isti oni, koji su nam stavili poveze preko očiju i igraju se sa našim životima, sada hoće da nam stave preko usta maske. Da nas navodno zaštite od korone, a ustvari da nam zatvore usta. Da ne vidimo šta se dešava oko nas i da ne pričamo o tome. Prvo su nas oslijepili, kod očiju, sad hoće da nas ućutkaju, a na kraju, valjda je logično, treba da ogluvimo. I eto idealan plastelin za oblikovanje sirotinje raje pred same izbore.
Vjerovatno da je i „pticama na granama“, već dojadila plebiscitarna priča ovdašnjih vlastodržaca kako se oni zalažu za demokratske vrijednosti, za dobro svih građana, za privlačenje ino i domaćih investitora, za spašavanje naših života u doba korone, za ovo – za ono, bla, bla, bla…
Jedino i samo, svu tu bulumentu, političkih poltrona i diletanata zanima samo jedna skraćenica. IMT. U prevodu: Ima li mene tu. I sve se vrti i sve se svodi oko toga. Ako ga ima u toj kombinaciji spreman je na arsenal laži, a ako ga nema, nećete ni primijetiti da je ilada bio tu.
Čovjek od malih nogu živi u svijetu laži i prevara, manjih ili većih, u kojima uclčestvuje na ovaj ili onaj način, kao onaj ko ih pravi ili kao njihova žrtva. Zato me nimalo ne čudi to što dobra većina pučanstva sluša laži i to, najčešće, sa osmijehom na licu i uz onaj banalan komentar: Znam da laže, ama lijepo ga slušati! U čemu je ljepota znati da te lažu i još o tome pričati kao o nečem lijepom – ne znam, osim ako nije u iščašenoj svijesti našeg čovjeka koji želi da ga lažu.
Ko su tačno ti kraljevi iz vlasti koji nam kažu: „Mislite pozitivno i sve će biti u redu“? Iz koje dimenzije se pojavljuju, koji svijet oni žive, da bi se obratili nama običnim smrtnicima. Isti oni koji su sa naše grbače zaradili milione, isti oni koji su nam po najmanje tri puta ogulili ovo malo čapre što nam je ostalo na leđima. Taj i takav nas tjera da danas mislim pozitivno.
Mislimo mi pozitivno, al kad nije u redu, onda nije u redu. Mislimo pozitivno, ali kad nemamo para, džaba mislimo pozitivno 800 kilometara na čas. Mislimo pozitivno, ali kad se okrenemo oko sebe i vidimo svu bijedu i jad, džaba mislimo pozitivno. Mislimo mi pozitivno, ali kad znamo da ćemo koliko sjutra ostati bez posla, džaba nam pozitivno razmišljanje.
Jer, sve što je bilo pozitivno, ubili su nam negativci sa vlasti.
Mislimo pozitivno i kada one sa 300 evra primanja aplaudiraju “majbahu”. Nije da ne mislimo, ali džabe mislimo, da one misle za budućnost svoje djece.
Ko su tačno ljudi koji nam nude svijet zablude, kao alternativu relanosti, ma kakva ona bila. Čak i kad smo pod maskama koje su nam uvalili ili planiraju da nam uvale preko Volija, moramo da ih namirišemo. To su isti oni koji su nam uništili sadašnjoj i budućnost. I stavili maske.
Neka nam prvo, na ličnom primjeru pokažu kako se pliva kroz g…. Ona ista u koja su nas uvalili prije tri decenije. A kroz koja mi decenija plivamo kao da je šampanjac Shipwrecked 1907 Heidesick čija jedna flaša košta 275.000 evra.
Neka ta gospoda, zapliva kroz g…., a ne da nas iz svojih aprtamana i vila bodre kako mi to možemo. I neka već jednom prestanu da nam trabunjaju kako da se pravimo da g…. u kojima smo do guše, ustvari ne postoje. Jer, možda nemamo hrabrosti da pustimo glas, ali nijesmo glupi da ne vidimo da se za milimetre držimo prije nego što u njima potonemo zajedno sa svojim potomstvom!
