Jučerašnje otvoreno pismo poslanice hrvatskog Sabora Karoline Vidović Krišto u kojem od premijera te države Andreja Plenkovića traži uvođenje sankcija na proizvode iz Republike Srpske i blokiranje pregovora Srbije sa EU izazvalo je pravu buru u regionalnoj javnosti.
„Činjenica da Republika Srbija i Republika Srpska bez ikakvog srama negiraju genocid u Srebrenici napadajući međunarodnog diplomatu Valentina Incka govori o žalosnoj činjenici da naši istočni susjedi nisu ništa naučili iz prošlosti“, stoji u pismu ove poslanice.
Ova skandalozna retorika koja se plasira iz zvaničnog Zagreba isključivo je nastavak antisrpske politike koja se vodi iz hrvatskih političkih krugova godinama i decenijama unazad.
O kakvoj je zamjeni teza riječ, najbolje nam govore predmetne optužbe za genocid koje su stavljene na teret srpskog naroda, pritom, prećutkujući stravičan genocid koji je proživio srpski narod u zločinačkoj NDH ili, pak, najveće etničko čišćenje u Evropi „Oluju“ koja, nažalost, u Hrvatskoj ima status nacionalnog praznika.
Riječ je o političkom nasleđu ideologije koju je revitalizovao prije petnaestak godina Stipe Mesić, a koji je rekao da su Hrvati “u Drugom svjetskom ratu dva puta pobijedili i mi nemamo razloga nikom se ispričavati… Mi smo dva puta pobijedili, a svi drugi samo jednom. Mi smo pobijedili 10. travnja 1941., kad su nam sile osovine priznale Hrvatsku, i pobijedili smo poslije rata , jer smo se našli… opet s pobjednicima”.
Današnja Hrvatska, uprkos činjenici da je članica Evropske unije, i dalje se nije odrekle sopstvenog naci-fašističkog istorijskog nasljeđa, o čemu svjedoče sve glasnije uvrede na račun srpskog naroda koje plasiraju visoki hrvatski zvaničnici i mediji, ali i sve glasnije ćutanje zvaničnog Brisela na ovu pojavu.
