Piše: Čedomir Antić, istoričar
Želio bih da obavijestim javnost da ću sjutrašnjim letom Er Srbije JU 170, tačno u 7 časova i 55 minuta doputovati za Podgoricu. Odlazim u Crnu Goru prvi put posle zabrane koju je kriminalni režim Mila Đukanovića uveo novembra 2018. godine. Tada sam objavio da ću u Crnu Goru doći „sa slobodom – kada tiraninu bude došao kraj“.
Održao sam riječ. Režim Mila Đukanovića svrgle su stotine hiljada građana u mirnim protestima, ustavši protiv autokratije, kriminala, nacionalnog aparthejda i vjerskog progona. Na izborima održanim 30. avgusta 2020. godine, baš kao i na nedavnom izjašnjavanju u Nikšiću, narod je rekao svoje. U Crnoj Gori je „osvježilo“, a balkanskom Norijegi je rečeno: „dosta je bilo“. Ipak, kako to obično biva u tek oborenim diktaturama, velika hobotnica neslobode, zločinstava i kriminala još nije raskomadana. Milo Đukanović je još uvek predsjednik i nije u zatvoru. Velike sile nisu spremne da pomognu demokratsku Crnu Goru, ukoliko je posljedica demokratizacije oslobođenje svih, pa i srpskog naroda. Razni saradnici podgoričkog zločinca – oligarsi, zbunjeni bivši komunisti i izgubljeni klerikalci – sprječavaju narod da Slobodu, koja je na pragu, pusti da konačno uđe.
Dolazim u Crnu Goru u času kada, bez obzira na činjenicu da je u opoziciji, režim Mila Đukanovića i dalje drži važne poluge moći – vlada sudstvom, državnim aparatom, policijom… Ulicama crnogorskih gradova lutaju „komite“ – taj SS Demokratske partije socijalista. Nadam se da će režim Mila Đukanovića moj dolazak shvatiti ozbiljno i da će ponovo preduzeti mjere odmjerene i mudre kakvima je već pribjegao prije tri godine. Spreman sam na to i siguran sam da će tako, šta god na kraju učinio, doprinijeti i državnosti Crne Gore i zakonitom rješenju sopstvenog pitanja.
