Budimir Aleksić, potpredsjednik Vlade Crne Gore, je kazao da je do Podgoričke skupštine došlo, jer su se stekli uslovi poslije viševjekovne borbe srpskog naroda na prostoru Kraljevine Crne Gore i Kraljevine Srbije, ali i svim ostalim prostorima srpskog naroda za oslobođenje i ujedinjenje u jednu nacionalnu državu.

„U tom smislu se i srpski narod u Crnoj Gori organizovao. Organizovani su izbori za Skupštinu koji su bili u potpunosti demokratski u šta nema nikakve sumnje, zasijedala je Skupština, donijela odluku o ujedinjenju Crne Gore i Srbije i zbacivanje dinastije Petrović Njegoš sa vlasti. Po mišljenju svih nepristrasnih istoričara, to je najznačajniji događaj u istoriji Crne Gore i kruna svih napora naroda sa ovog prostora. Njen značaj se ogleda u tome što je ispunjen jedan nacionalni ideal za koga su vjekovima ginuli najbolji sinovi ove zemlje. Obnovljena je srednjevjekovna srpska država a koja je obuhvatala i ovaj prostor“, kazao je Aleksić.

Podsjeća i na tursku okupaciju, da su se nakon nje stekli uslovi da se realizuje ideal čemu je težio čitav srpski narod, a to je ujedinjenje u jednu nacionalnu državu.

Aleksić je kazao da se tada nije postavljalo nacionalno pitanje i nije postojalo podjele na Srbe i Crnogorce već su svi Crnogorci shvatali da su ne samo integralni, već elitni dio srpskog naroda.

„Svi su se Crnogorci osjećali Srbima i to ne spore ni montenegrinski pseudoistoričari i ideolozi koji osporavaju legitimitet Podgoričke skupštine. I bjelaši i zelenaši su bili za ujedinjenje, ali su zelenaši željeli ravnopravne osnove i da to ujedinjenje treba da izvede i proglasi onaj saziv Skupštine iz 1914. godine. Oni nisu dovodili u pitanje ujedinjenje već način ujedinjenja. Svi su oni glasali, zelenaški poslanici, na Skupštini 26. novembra za ujedinjenje. Svih 165 poslanika Podgoričke Skupštine glasalo je za odluke Podgoričke skupštine odnosno za ujedinjenje Crne Gore i Srbije odnosno detronizovanje dinastije Petrović Njegoš“, kazao je on.

Danas, dodaje on, se nameće da su tu postojali eksponenti Srbije koji su bili za ujedinjenje, a sa druge strane neki Crnogorci koji su bili protiv.

„Ta se neistina nameće preko medija, obrazovnog sistema preko kulturnih ustanova već 30 godina i to ulazi u svijest narodnih masa što je potpuna neistina. Ovo su istorijske činjenice koje se mogu provjeriti u čitavoj ozbiljnoj literaturi“, kazao je Aleksić.

Tagovi